Kuda ćemo danas voljeno...
kuda nam duša ide...
U bezbol ćemo Raja mileno,
kroz srce koje brine.
I pusti da ti krila budem,
da skupa nas nosiš do beskraja...
da uronimo u milost Svevišnjega.
Tamo da se raspemo u osjećaj
sjaja zvijezdica, pa da ostane od
nas samo odsjaj radosti,
jer smo Bogu služili.
Pusti srcu mirisati na oslobođenje,
pusti srcu da vjeruje u hrabrost...
Pusti srcu vječnu mladost, ushićenje.
Pusti srcu da primi dar ljubavi nad ljubavima.
Što bi birao pred Bogom
da boli i mana nema...
ali što bi iz požrtvovnosti rado podnio,
što je to neka ti bude,
čija je duša tvoj topli dom!?
Bog je sve to o je mileno,
ali on dariva što je obećao
pri stvaranju svijeta.
On gradi sigurni dom.
On sve stvara dvostruko,
rebro za rebra.
I kada se zavole otkucaji
ispod rebara, duša nam ne želi
nikada biti sama.
Srce se vrati posudi svojoj,
rebrima kao nježnim strunama
harfe vječne ljubavi.
Osluškujmo taj poziv,
tu simfoniju iz Raja,
što nas kao duše spaja.
Amen. 💦🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 23.11.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar