Njena duša tražila je dušu anđela.
Njena duša u osjećaju za ljubav
vječnu ga je zadobila.
Neraskidivi su kao krv i vene.
On nije mogao naći put do nje,
jer sve je bilo puno trnja...
pa joj se sakrio u dušu,
tamo su bile posute
ružine latice.
Ipak ga je dozvala,
ipak ju je izljubio prisno i vjerno,
krilima čuvara.
Ona baš nikad nije sama,
ima ga sa sobom u sebi.
Skupa promatraju svijet.
Istim očima oni gledaju,
istim plućima dišu,
istim rukama suze si brišu,
istim se usnama smiju,
Istim srcem se vole.
Da milost je da bolnu,
voli bezbol anđela.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 30.08.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar