Da odložim tijelo u grobnici, tamo da umre moje staro ja, moje sve od grešnosti i bola, moje suze bolesti da ispare, moj duh da se ka Nebu vine i čujem poput razbojnika: „Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u Raju!“ (Luka 23, 43). Bi voljela bi. I znam zemlja je tunel izlaska iz ništavnosti u nepropadno ruho. Tek sam mala hodočasnica i umjesto busa, vozam se u ovom križu tijela. Trpe nožice, kosti su umorne, žeže vatra velika, plamen koji osjećam izmješan je sa mučeništvom i radošću, sa suzama koje mi Gospodin probražava u pjesme hvale. I tko sam ja, apa mala sićušna dušica radost Božja. Sve je privid, trpljenje je iz same ljubavi i to znaju oni koji uistinu Boga ljube. Oni ne gube, jer ih Isus ozdravlja u nutrini koja je od vječnih putovanja u uslišanja! Što zasluži duša u pokori tijela, njeno je, za zauvijek! 💦🕊️
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 31.08.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar