Sve što imam zauvijek ljubav je, ona prava istinska što svjetli mi u duši i čini srce živim. Ta ljubav daruje mi osmijeh i suze, daruje mi trpljivost kroz zadivljujuće Žive Riječi utjehe. Gospodin je sav moj osjećaj, jedini darivatelj pjesme mojim vapajnim glasnicama. I što ja trebam biti osim te umilne muzike duše dok mi tijelo biva zapleteno u oštre grane nekog čudnog zemaljskog stabla. O da ja dozivam Duha Svetog da me spasi iz tog žbunja bola, a zaista zacipile su se te grane u moje vene, u kosti, pa i u srce, kada bi se odvojila od križa bi ja bi iskrvarila. Zato neka me učahurene tu dok moram tu postojati, lako ću ja krila dobiti, duša će po milosti Isusa Krista u Nebo uploviti kao leptirica po čijim se bijelim krilima igraju mali anđeli, oslikavajući ih najlipšim duginim bojama, da na njima zasja savez Božji. Potopiti me ne mogu suze, ni more osjećaja, to je ustvari najveće bogatstvo koje imam. Emocije ljubavi odvode u Raj. I brige što me boli, štobi sad... tako se mora, proće jer Isus ljubi rane i moje najveće mane, Isus me opravadava od svih grijeha, kada mi zafali radosti daruje mi svoga osmjeha. Zacenemo skupa, ljubav je radosnica i kada žalost prijeti. I eto nema dječice ona koja djecu ljubi i posao gubi radišna, bolest mi i ljubav čovjeka otima a nebi baš trebala, ali sve ja to prihvaćam, nema veze. Zna Svevišnji tko sam i prije rođenja i neka me vodi tamo gdje uistinu pripadam. Njegova sam mala Princeza, tako sićušna u sebi, da stanem u kapljicu njegove suze i njegove Predragocijene krvi. Nisam ti ja svijete ova patnja tijela velikoga, ja sam ti jako sićušna, malena. Sve je privid. Osim moje LJUBAVI!!!! 💗💧🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 28.08.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar