Po koji već put ljubim te odsutnog,
mislim se gdje si
i Bogu se molim.
Jesi li u mirisima koje volim...
jesi li u notama koje mi srce piše.
Ljubim tvoj obris,
onaj što dahom na
zamagljenom prozoru crtam.
Kroz suze mi uvijek dođeš,
želeći mi biti utjeha.
Pališ svjetiljke naše ljubavi,
ko male krijesnice u noći.
Taj sjaj stavljam u dušu i
pričam sa tobom sve dok
me san ne uspava.
Odsutan si tijelom, ali tvoja duša
je moj anđeo čuvar.
Sve što imam kao utjehu je medvjedić,
kažu mi nisi dijete...
a jesam dušom malo najmanje.
Zaigrana u bajku o
vječnoj ljubavi.
I neka me ne bude ružni sni.
Sa mnom si u meni. 💦🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 18.08.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar