Da li bi te bezbol moj znao više ljubiti od moga bola!? Da li bi te moje vrline znale radovati više od mojih mana koje se sa tobom ukrašavaju i kazuju ljubav je trpeća!? Da li bi te znala radovati da mojoj žalosti ne fali ova radost i sve dajem da se istinski smijem!? Da li bi da sam zgodna ko lutka iz izloga znala biti djetinja i vapeća samo za jednu jedinu ljubav, joj čije bi to tijelo bilo... predmet svih!? O to mi nikako nije cilj bolje mi je u ovoj učahurenosti tebe tražiti, dušom kao leptirica izlaziti grleći ti srce pjesmom. A Bog će po svom naumu dalje, ako sam za ozdravljenje, ljubav će me ozdraviti. A trpiti što da ne, za Nebo se isplati svaka suza. I što još da kažem, bilo bi super da sam ja baš ono woow da svima budem i tjelesna pomoć kao i duhovna, ali sad kad sam u duši nova, kad shvatila je duša vrijednost... Sad mogu biti bilo kojeg obličja i najlipša i manje lipša, ma kakva god. Opet sam ljubavčica miomirisna. I eto nemoš sve i bolje je vjerovatno da ne mogu biti svojevoljkica, volja Oca Nebeskog je bitna. Jakost Životvorca dok žeže patnja tijela je sve što ja posjedujem. I da biram radije biti ljubav okovana, nego li kamenita. Biram radije suze i trpljenje, nego li užitak a da u njemu nemam Isusa. Sve je ispraznost. I sve nestaje... pa i ova moja napaćenost tijela učahurenog već nestaje... jer sam ja ono što je moja duša, ljubav molitvena, beztežinska. Nije ljubav do kila, nit je do visine, do srca je iskrenog, do duše je koja je cvijet neuveli. To znaju Kristovi, a bivaju poučeni i okorjeli... Što volimo kada nam voljeni umru, tijelo ili dušu... eto tu je sav odgovor tko smo pred Bogom. I ustvari genijalan je plan Božji kada te ne vole zbog tijelesnosti. Kada si ono baš dušica Božja! 💦🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 2.08.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar