TVOJA PTICA

TVOJA PTICA 💏🕊

Da sam ptica, 

tvoja ptica golubica.

Ja bi gnijezdo u srcu

tvom splela od svoje 

duše svjetlosnoga tijela.

Ne bi ti oštre grančice zadala,

ne bi te ljubav moja probola.

Danonoćno tvoja pjesma ja bi bila,

jutrom bi te razbudila,

noću te u krilima mirisnim uspavala.

Umjesto ruku, da su mi krila

ljubav bi tvoja 

ja vječno bila.

Ali dijeli nas muka, 

dijeli nas bol...

Dijeli nas sve ovo tjelesno, prividno.

Boli i nemoći...

uplakani potoci...

Može li duša ovaj put tijelo pobjediti!?

Može li duša više od ičeg vrijediti!?

Može li se muka ojunačiti kad je ljubiš? 

Može li srce srcu obećati da ne gubiš,

kada vjeru u ljubav ljubiš!? 

O da ja moram vjerom ptica postati,

negdje se u iskreno srce sakriti,

Bog će mi pomoći izdržati oslobođenje.

Zaljubljena u dušu golubića,

ova golubica bez krila...

valjda je zato još i živa.

Snovima se kao krilima prekriva.

Leti u ljubav i kada pod križem pada,

i kada joj kraste krvare... 

ne žali sve i da iskrvari, 

opet bi vidjela oči autentične,

tamo gdje se duše pronalaze. 

Pjevam... dokle ću opjevavati

i ljubav i muku...

Možda sve dok me ne uzmeš za ruku.

I ti mi djelom opjevaš ljubav nad ljubavima.

Možda ljubav obnovi,

sve što je tuga porušila. 

Možda krila mogu izrasti

običnoj ženi, kada je običan čovjek

baš zavoli, baš toliko snažno

da zaboravi da je boli,

od misli na voljenost. 

Jer lijek koji ona treba za ozdravljenje,

nije u tabletama, 

nije ni u stručnjacima ...

samo je u Bogu i 

duši koja za nju moli,

i čisto je voli.

Istinom joj kosti poji.

Voli je kao vodu svježu piti, 

nakon napornog dana... 

voli je kao san u noći, 

voli je kao sunce 

koje će opet nakon tame doći... 

voli je kao zagrljaj miline,

kao ljupko spokojno ime. 

Voli je jer je osjeća dušom,

jer je treba dušom,

voli je jer mu je to potreba.

Jer mu je to smisao pod zvijezdama.

Ne na jedan dan, već na čitav život,

pa i vječnost.

Ona ti je možda zahtjevna,

možda i teška zbog bola...

ali je njena ljubav vrijedna borbe. 

Nije ju Bog zalud raspjevao...

On u njoj vidi nevidljivo...

i dariva je samo onom gorljivom u ljubavi.

Odvažnom za križ joj ljubiti,

pa sve da može i život izgubiti.

Takav je on. Ljubav njena.

Ratnik za ljubav,

njenu dušu ne može sakriti muka...

ni bolest, ni rana, ni mana...

Ljubav je otkrivena u osjećajima!

I da emocije su njeno blago vječno!

Ona blagoslivlja gnjezdašce u 

kome je ptica željena.

Vjerom je njen dom u srcu golubića.

I da ipak je ptica žena bolna...

Oslobodila se duša u patnji tijela. 

Možda joj nije suđena haljina bijela,

ni ruže koje je toliko htjela,

ali što Bog providi neka joj bude...

Moguće da se sudije začude.

Amen. 🎺🕊

Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 24.07.2022.