MOLITVOM ME VOLI

Ljubljeni, ljubih te odsutnog,

ispunjavao si vrijeme samoće
milošću nota ljubavi.
Izljubih ti oči duše u svojim snovima.
Bio si miris moga vječnog proljeća.

Zvučala sam poput valova osjećanja,
koji udara od stijene bola.
Tražila sam tvoje osjećaje srca.
Jesam tražila sam te u
vlastitim čežnjama...
u vlastitim bolovima,
da mi melem budeš.
Htjela sam se sakriti u tvoju dušu
onda kada mi prijete zlodusi.

Činilo se kao da sam te dotakla,
a onda kao da je život prestao.
I kao da ne postojim više,
a opet sve u meni ljubav diše.

Kako to da ti oči pune radosti,
mogu dati toliko žalosti!?
Kako?
Više ništa ne razumijem.
Pa ni ovu moju snagu srca.

Pitaju se...
Jesam li te izmislila...
da se obranim od strelica smrtnih,
jesam li se ljubavlju zaštitila od jave?

Istina je,
Da ne umre ljubav,
živjela sam nas u sebi.
Vjerovala duši tvojoj
da moju molitvom ljubi.

Da ne umre ljubav,
ostala bi u sred boli budna.
Trpila bi ono što samo
ljubav može izdržati.

I ne znam više tko sam li...
ako nisi ti onaj
kakvim sam te vidjela u sebi.

Zar bi me osjećaj varao,
ako si
samo sjena!?
Ako si samo samoobrana križa!?
Ipak ostani u njemu sjati,
kad nastupi vječna tama.
Nemoj da budem sama.
Molitvom mi rane ljubi.
Molitvom me voli,
kao što me nitko volio nije.

I ako osjetiš da moje glasnice gube...
ti pjevaj...
neka se čude.
Reci im da sam ipak uspjela.
Da dušom nisam od života odustala.
U disanju svijeće nađi me,
zavoli me, kada me smrt izljubi.

Tada ću biti nađena.
Tada ću biti uslišana.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 6.07.2022.