Muči me pitanje, zašto se ne izbriše grijeh, zašto postoje bolesne suze a uništava se osmijeh. Ljubav je sveta tješiteljica, ona je mučenik nevini. Ali i dalje me muči pitanje zašto ljubljeni ti i dalje krvariš... ti i dalje bivaš išiban, čavlima okovan. Zašto žalost kada si sama uskrsla radost. Nekako više ne mogu podnjeti da Svemogući ovu bol ne zaustavi, nekako me strah loša postati zbog krika boli, nemoći. A mogla bi mali anđeo biti samo da ti Isuse sa križa kažeš idemo plesati valcer pobjede. Mogla bi biti i žena i majka, sva se tvojoj službi sa voljenima predati, znaš Isuse tužno je kad iskreni ne zadobiju iskrenu ljubav, o dobro to znaš kad srce krvari. Pitam se zašto na Golgoti nije bio kraj sve muke... zašto se produžava bol, zašto peče bolest kao sol u ranama, trgamo se od jada kao da nam kosti žele izaći iz tijela. Istina je samo oslobođeni od tijela ulazimo u ono što si smrću na križu zaslužio, pripremaš nam odmorište i radost, obećanje je tvoje istina. I oprosti što pitam... tko sam ja da bi pitala... Božanski plan je jedino bitan. Ali eto moje smrtno se i dalje pita... čovjek sam. Žena željna ljubavi i bezbola. Pa me uvedi tamo gdje ti volja, samo smiri žegu ovog bola. Pročisti me trpljenjem. Usavrši za ono od vječnosti. Amen.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 18.07.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar