Božanski gospodiniću, dječače u duši
kuda me to odvodiš...
Zlatnim snom... srebrenim stazama
snoviđenja duša...
Bljesku vjere, osmjehu nade...
iza kojih vrata ti postojiš....
I kako me pronalaziš!?
Kako učiniš ljubav mome srcu?
Božanski gospodiniću,
besmrtna sjenko duše moje,
nepoznat si mi...
a opet te sve u meni pozna.
Sve u meni miriše na tebe.
Blaženo je moje jutro sa tobom,
i dan mi u svjetlu prođe,
noć donese zvijezde,
koje sjaje tvojim neistraženim imenom.
Tko si... gdje si...
Što voliš... što te boli...
Ne znam sve o tebi, ali
pokušati ću te istražiti
kada mi dođeš u život
sa druge strane svijeta.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 15.07.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar