Ljupkosti moja
zaručniče duše moje,
viču boli na mene
da me ne voliš!
Da moje mane nisu
za ovaj svijet,
da ih se bojiš,
progone me strahovi,
tko mane da zavoli,
sveti su samo takvi bili
al su umrli.
A moja duša u Bogu
daje mi utjehu da
će me baš križ odvesti
tebi u vječni zagrljaj.
Ljubav je često
skrivena u okovima,
zato osjećam svete anđele
kako drže naših duša
vjenčano prstenje.
Treba mi da izađem
iz napaćenosti u oslobođenje
i hoću nestati ću
u jesenjem lišću,
samo će šuškanje
njegovo navijestiti
da sam ozdravila
u duši koja Bogu služi.
Zamolila bih te zaručnica tvoja
da suze moje učiniš radosnicama,
na licima dragih ljudi,
nedaj svijetu da zaplače,
nad mojim ranama.
Neka im u srcu ostane pjesma,
kao uspomena na mene.
Jer sam u njima ja bila
istinski tvoja.
Neka zbog moje vjere u ljubav,
oni koji iskreno mole
i prikazuju žrtve ugodne Bogu,
zadobiju uslišanje.
Neka ih ljubav nađe,
kao što je mene našla
tvoja duša nebeska
i utihnula moj krik.
Suobličimo se sa tijelom Kristovim, da budemo
vječna ljubav, savršena...
Samo tako skinuti će me
Bog sa križa, biti ću sa tobom
nova i preobražena,
u miomirisnu dušu
koja je duša tvoje duše
iznikla iz milosti Duše Kristove.
Čuvaj me zaručniče duše,
da imam nekog tko će
mi u smrtnom plamenu
kao ljubav doći i do
Prijestolja me Božjeg u krilima
prenijeti, čuvaj me jer me
ljudi neće znati čuvati.
Preteška sam im,
a tebi sam lagušna kao leptirić
ti osjećaš kako ona sjaje u
sedam duginih
boja arhanđela,
ti savez Božji ne zaboravljaš.
Tvojoj duši znači ljubav moja,
ti me nećeš zaboraviti.
Ti si šapat vjere u meni.
Moj i Božji.
Amen.
Od❤️ Ana Emanuela, Bilaj 31.08.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar