Vrati se sjećanje na ljubav u sjaju Sunca i Mjeseca, kada nastupi gasnuće života. Netko je naš gledao u taj Božji dar svjetlosti i to je jedina utjeha koja nam ostaje. Sve traje, sve se izmijenjuje, generacija do generacije, stotine godina disanja pod istim Nebom provodi plan Božji. I sve je prije nas postojalo i opet će postojati kada nas ne bude. Cvijeće i drveće, brda i doline, rijeke i mora postojani su od davnina. Tko je izbroio godine zvijezdma, nitko jer su oduvijek sijale, upućivale plemena sveta... Sve je staro na zemlji, samo je Bog uvijek mlad, uvijek spreman dočekati duše u vječnosti u kojoj je sve novo i blaženo. Više ljude ništa ne uspjeva zadiviti, fali im Duha Svetoga. Fali im urona u Rajsko, tada i kiša raduje i duge sjaj navješta Raj. Ostati će nam kosti kao simbolika zemaljskog na zemlji, duša će se vratiti u samu ljubav. Fali nam nova muzika, nova postojanost, ona koja nije ranjiva, ona koja je sama radost Boga Živoga. Ovo zemaljsko je samo oblikovanje na križnom putovanju u ono čudesno rajsko. Bar bi trebalo biti i dušu u bolu u molitvi raskriliti, dozivati sveto u pomoć... jer sveto vapaj čuje, uvijek pomaže. Vraćamo se kući svijete, u Nebesko Kraljevstvo. Ne gubimo sjaj vjere, ufanja i ljubavi. Suhe kosti ožive kada boli najviše. Hvalospjev su, svjedočim to kostima umornim, napaćenim. Kroz patnju duša zadobiva milost, i svakim danom biva za stupanj ljubavi bliža Bogu. Valja izljubiti križ jer podsjeća na Spasitelja. Bez Isusa smo prah po kome gaze zli, sa Isusom smo opravdani i uskrsli u svetoj ljubavi. 🙏🕊️💒
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 21.08.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar