U mojoj vjeri, glas je tvoj ljubak i godi stijenkama moga srca, oči su tvoji izvori razumjevanja i njihova mi ljubav molitvom liječi rane. Izbavljaš me iz pećina kamenih ljudskih i stavljaš moju dušu u srce toplo svoje koje se utječe Presvetom srcu Isusovu. Zato me nađi ondje gdje me ne znaju tražiti, glasniče utjehe svete ne zaboravi me bolnu, tvoja me ljubav može na krilima bijelim po zdravlje Svevišnjem prenijeti. Iz rešetaka bola izbavi me anđele svete ljubavi. Daj da ti vidim osmijehe da manje boli me, od tebe tražim samo da si moja prisnost, moj dar nad darovima. Tvoje ruke moje su bogatstvo, jer me nesavršenu savršeno grle, mane prekrivaju i ukrašavaju svojim perjem, da nitko ne primjeti kako ljubav krvari. Ja se slađano budim sa tobom u duši, strašnu muku živim sa osmjehom jer Boga volim i blagoslivljam njegovu milost osjećaja tebe u meni, kao krv si mi, kao suze, kao osmijeh, kao disanje, kao svaki otkucaj srca. Valjda sam toliko molila za anđeosku ljubav i ti si se nastanio u Hramu moje duša da mi budeš stalan oslonac, znaš da nebi izdržala odavno ni jedan dan pod križem bez tebe Božjeg čuvara. Hvala ti jer me shvaćaš, kada ni sama ne shvaćam ovo sve što događa se sa mojim križem. Ne mogu ti zahvaliti dovoljno, osim toga da uvijek ću voljeti i za tebe moliti. Nadajuć se da će te vidjeti oči moje ovakvog kakvog te vjerom osjećam. Nema veze ako prođe i 100 godina, bitno da mi grob otvori ljubav Kristovog anđela. I dao Bog da te moja muka i ljubav zasluži sve mi grijehe oprosti. Amen.🙏🕊️
Od ❤️ Ana Emanuela, Bilaj 12.10.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar