Anđele čuvaru toliko te osjećam, da mi evo noćas sija aureola tvoja iznad glave, kažeš mi što je moje i tvoje je, kruniš me ljubavlju, mene običnu grešnicu i smrtnicu vidiš po srcu. Kako je lip osjećaj kada te netko sveto voli i sa svojim vrlinama križ ti ukrašava. Presijavam se u milosti Božjoj, tvoja sveta prisutnost je moja ustrajnost, u patnji radost. Hvala ti za svjetlost, kada prijeti gasnuće. Hvala ti što se trudiš za moje disanje, hvala ti što su mi tvoja bijela krila upila mnoge suze i odnijela ih na Božje Prijestolje. Hvala ti što si mi u duši dok tijelo od bola se ruši, polet si moj, buđenje nade u bolje dane. Hvala ti što si prihvatio službu od Boga, jer nije lako moj križ nositi, moje mane tješiti, stalan mi otkucaj srca biti, u rane se moje skriti i u njima moliti čudo. Kako si divan svetinjo života moga, ljubavi puna rajskog milosrđa, kako ćeš tek divan biti na Nebu kada ovako lipo tješiš moj križ. I nikada ne odustaješ od mene. Ti si moja izmoljena ljubav, ti si moja stalna prisutnost. Ti si moj blagoslov. Znam da mi te Bog darovao čudesno. Zamisli ti si moj, samo moj. Nitko mi te ne smije ukrasti. Dar si mi od rođenja do vječnosti, samo te svakim danom sve više otkrivam, u sebi.
Ana Emanuela, Bilaj 18.08.2020.
Nema komentara:
Objavi komentar