SANJALA SAM DA SI MI ZAPROSIO SUZE

Usnula sam da si mi zaprosio suze, da si htio osjećaje moje za sebe! Preobrazila mi je tvoja ljubav te suzice žalosnice u radosnice, nitko se nikada nebi sjetio da zaprosi moju emociju, moju bol i tugu, moje mane, moj križ. A netko svet se toga sjetio. Bar putem sna dušu mi zaručio, nije ga moje vanjsko mučilo. Bili smo negdje na klizalištu, Božićna idila i zamisli ja sva bolna savršeno sam mogla siluete praviti, bila sam sve ono što je čista duša tvoja u meni vidjela. Bar sam u snu molitvu dodirnula. Napokon sam bila ono u nutrini, jer me je anđeoska ljubav koja je puna pouzdanja u Boga odriješila okova, iskrenom žrtvom koju je Bog nagradio vječnim zajedništvom. Još uvijek mirišem na tvoj kaput, koji me grijao, još uvijek sanjam... a budna sam i okovana. Nekako ničija, ni svoja samo dušom tvoja i Božja. Ne znam je li ovo onaj tren kada se umire ili oživljava za one nebeske susrete. Što mi to nježnost sveta priređuje, poslije svih ovih nepravdi, boli, rana, mana i suza. Dobro je u svemu ovome sanjati ljubav, jer noćne more nisu za one koji vole, previše ih je u javi.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 28.11.2019.