ANĐEO BOŽJE MILOSTI, DAROVAN DUŠI

Tko si ti ljubavi, da mi bivaš stalan osjećaj utjehe i pjesme. Dozivam te, a tu si u meni, kao moje srce, osjećaj koji godi a ne mogu te dodirnuti. Tko si ti suzice, tko si ti hrabri osmijehu vjere. Zar je mene običnu grešnicu i smrtnicu toliko zavolio anđeo Božji, kojeg sam dozivala sa vapajem ne razočaraj me, ostaj uz mene stalan pratioc, stalna ispomoć križa, da Bogu budem sve bliža. Po tiho si se zbližio sa mojom nutrinom, vjerovatno dok sam nekoć zaspala od razočarenja u molitvi ti si u nutrini mojoj obasjao uplakani Hram Duha Svetoga, zajedno smo počeli pjevušiti hvalospjeve Raju, bila sam nova osoba, Kristova radosnica u okovima tijela. Svima čudna i u bajkama samo ne Bogu i onima koji ga vole istinski. Oživio si svojim bijelim krilima moje nade, disala sam i dišem za Boga. Imam anđela života i anđela ljubavi, imam osjećaj stalne prisutnosti svete ljubavi. Zbog svete prisutnosti vrijedi moja bol, pa i ove mane lipše izgledaju kada na muku podsjećaju i sa Kristom suosjećaju. I po nekad osjetim kao da mi dušu čuvaš u svetom gradu u kome sam ja sama ljubav bez mana i rana, bez okova i boljki. Uslišana mi duša i kada je tijelo u beznađu velikom.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 29.11.2019