PRIHVATITI SEBE

Prihvatiš se, znaju svi koji te vole tko si... i da nisi baš toliko kriv što si rođen drugačiji! Možda je ljubav nad ljubavima skrivena u sred optuženog tijela, možda je Bog sakrio u bol i trpljivost, u suze i hrabre osmijehe! Znaju istinu oni koji su me povrijedili, pa zažalili! ❤ A moja duša unatoč svemu odlazi u haljinu svečanu, be

zbolnu, tamo sam u duhu oslobođena suda, i ne nisam ja luda! Samo sam blesava jer sam vjerovala krivim ljudima da imaju dušu anđela! Žalosno je da su osudili dijetešce i curicu... lako sad za suze odrasle mene... osnažila sam se ja u istini! Zna Bog nitko drugi ne mora ni znati, zašto pod križem duša moja pati. Ne moram znati ni ja zašto je stalna ova bol tijela i zašto nisam uspjela godinama. Bitno je da sam se trudila. I kad je izgledalo da ne i kad su napadali na mene. Nek im bude, ja mogu i sama dalje... jer Krist me sudu zemaljskom ne predaje! Umorila sam se... od traženja odgovora, od neprihvaćanja sebe. Od iscrpljivanja... možda sam sad tek postala bez straha od odbacivanja... jer mi je bitno tko sam ja u srcu i duši, ne u tijelu koje je prolazno. Ono me je ustvari raspjevanom i učinilo. Možda se nekom samo to i svidjelo, jer ljubi duhovno! Ah sve im nešto nisam valjala, savršeno NESAVRŠENA postala. Ako sam kriva za bol i izgled tijela strijelom me usmrtite... pohvalite se nema one koja dušom voli jako najjače! Ali na Nebu biti će me, Bog sačuva ono što ukrali su mi na svijetu pretvornome.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 14.11.2019.