OSJEĆAJ ANĐELA NADAHNUĆA MOGA KRIŽA

Znam da nisam sama... znam jer osjećam, ruke u svojim rukama.... šapat anđela u suzama i osmjesima vlastitog lica. Jer čija bi se suza spustila niz moje lice, čija bi radost željela mene radovati pod križem vapajnim. Samo anđeo Božji, od moje se tuge i krika ne umori, smiruje šapatima nebeskim... sa mnom piše, plućima mojim diše... na ljubav vječnu miriše. Krilima tješi,  krilima mi rane zatvara... jer davno bi ja zbog svjetovne muke iskrvarila. Obranila me milost Božja, kad me nitko nije razumio... kad me je sve za križ optužilo i djetinje u meni rastužilo. Ustala sam iz lokvice suza, promrzla od tuge. Osjećala sam se kao "Djevojčica sa šibicama" u sred zime palih ljubav u srcima, a prozvaše me da ja ljubav nisam, da sam ja samo mana nad manama. I nek sam im mana... mana uplakana... sad znaju da je moja šutnja oslobođena, da sam pjesma o ljubavi nad ljubavima... i vidjet će me jednom u ruhu novom. Neće me porugom kruniti... jer neće imati pravo na to... jer će moju bol i ljubav okruniti Kralj slave vječite, Krist je znao i kad nisam bila raspjevana vrijednost mene. Prepoznao me po radosti pod križem za njega. I zato neću tugovati... zato oduvijek svijet volim, za sve molim. Anđeosku prisutnost osjećam u tijelu okovanom, uz dušu je moje duše, nagrađena je moja tuga svetom radošću.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 16.08.2019.