DUŠA JE SRCE, ŽIVOT KRIŽA IZ POŽRTVOVNE LJUBAVI

Zora mi vedri oči, usnule od tugovanja. Budi me sveto, tješiti me ne prestaje milost nebeska! Dok sam tugovala pod križem Kristovim, shvatila sam da moram postati taj križ tijelom, da se razapnu sve moje tuge, grijesi, nemoći, jadikovke, razočaranja, pa i suze. Sve se moje suobličilo sa drvetom križa, sva je moja patnja polegla u trpljenje tijela, a dušom njome sam zahvalno zagrlila moga Otkupitelja, sad se već godinama tješimo, pričamo, najbolji smo si prijatelji. Križ je uistinu ovo naše napaćeno tijelo, a duša je srce tog križa čijim otkucajima vjere bivamo ustrajni i zagrljeni sa Gospodinom.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 3.08.2019.