MILOST SUZA

Noćas ću ja na svoju lipu osunčanu obalu, nauživati se u moru suza, jer one isplakane žalosnice u snu su preobražene u radosnice blagoslovljene. Okrijepit će me Bog u šatoru svome, ugostiti će moju dušu raskajanu... smjestit će me tamo gdje me nitko poželio smjestiti nije; u čistu ljubav gdje o meni anđeli brinu svaki dan. Pokazat će mi uslišanje, koje su za mene isprosili oni koji su moje glasnice nadahnjivali...  vidjeti ću molitvene svete rajske duše utješiteljske. Ne zato što sam ja to zaslužila, nisam ja sam samo obična grešnica, odbačena seljančica, zarobljena leptirica u dolu pokajanja, puna milosnog čekanja koje mi dolazi zbog Gospodinove brižnosti i darovnosti.
Ne znam više od tuge što ja to čekam za sebe, želim samo da se drugi zbog Boga raduju. Ali osjećam ono neizustivo silazi meni smrtnici... jer znam Bog me po ljubavi za sveto i bližnje gleda, bitan je Njegov savršen plan za mene. Vrijedna sam mu jer mojim se kavezom poslužio, i rekao mi da mi je duša ptica koja ima slobodnu volju i da me pušta na slobodu! Opjevavala sam kavez... to tijelo iz kojeg bi putem pjesme pobjegla u svetu ljubav! Taj kavez je bio glavni motiv zbog kojeg sam kroila godinama molitvu do molitve... Bol me njegova poučila kako je tužnima, kako je napaćenima, kako je plakati po bolnicama, kako je biti optužen nepravedno, jer sam se morala vraćati u taj kavez da bi ostala zemaljska i među živima. Krvarim, dugim godinama, kao curica i kao žena. Perja više nemam, svakom sam dala po jednoj potrebitoj i divnoj duši, sada zajedno letimo u vjeri i ljubavi!

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 4.08.2019.