Pjeva kako voli,
pjeva kako moliti ne prestaje...
Pjeva i žalost, kako u snu grli radost
i prestaje bolovati.
Pjevam ti suzama, tim notama vjere,
znajuć biti će netko negdje radostan
zbog ove moje žalosti,
koja u pjesmi postaje melemna utjeha.
U daljini me netko čuje,
netko moju žalost blagoslivlja.
A istodobno mi je tako blizak i skrovit.
Putem vjetra mi donosi dašak nade,
osuškujem mir,
koji navješta spokoj žalosti.
Istina je tajno moja,
žalosnica zbog vjere postane radosnica
i samo sjeme ljubavi sadi u srcima.
Miris milosti je svijetu potreban
i kada si u sred tuže boli,
valja ostati vjeran Božjim obećanjima
i oživjeti ih u duši kao da se već ispunilo,
ono nikad viđeno, a tako čudesno.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 1.07.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar