ili si tad u smrtnom plamenu radosan...
jer te našlo sve što si molio i
dušom volio!?
Može li srce stati, bez da ga zaboli...
Može li duša zaboraviti križni put,
može li rasplakanost u
svijetu duša nestati!?
Može li smrtnik ne tugovati...
ako još uvijek plačeš majko ti,
nad ranama svijeta...
Tako sva puna bezgrešne liposti!
Mačevi zla me bodu,
ove patnje nikako da odu...
A ko sam ja da bi se tužila,
da bi Presveto srce rastužila.
Krik mi se otima iz duše,
smrtnica plače,
osmijeh kao da je zakopan...
i čeka uskrsnuće da zasija!
Samo milost Božja mi prija,
koja me nadom dariva.
Da će se sva vjera uslišiti,
da će bolesti utihnuti,
kao i sud.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 9.07.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar