ČUDESNA JE VRIJEDNOST SUZA KOJE BOG VIDI

Šamar na već bolnu ispaćenu dušu... suze se moje razbiše, nikome blago ne značiše. A sijale su nadom i ljubavlju. Tješile su umorne i razočarane, trpile su boli neizustive. Gdje sam to zalutala u zemaljsko, zašto nisam ostala u rajskom, zapitah se! U ponoru bivam ljubav... a ne izljubi me baš nitko onako iskreno i čisto, tko sam ja žena ratnica sa junačkom krvlju djeteta... koje pomaže jer ne zna za gnjev ljudski i u tom činu nastrada. Meko srce moje ucviljeno, začahureno nepravdom i osudom. Plači, emocije su ti ipak sva nježnost koju imaš za dobre i loše. Puknut ćeš, neka ćeš. Posljednji otkucaji tvoji zvučat će nešto kao; Isuse u ljubav svetu smjesti moje suzice. Darujem ti blago duše. Vjerujem ti ima nešto čudesno u meni, ono što si spašavao od svijeta. Ono vrijedno u očima Božjim, nikad u ljudskim. Neka mi raskrvare i srce i dušu. Znam da su čudesne moje emocije, u tvom Presvetom srcu. I kada me ne bude na svijetu, biti će mojih suza po svuda. Sve su pjesme postale, pune raspjevane liposti . Ukrasio si izruganu i odbačenu, melodikom vjere, ufanja i ljubavi.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 16.07.2019.