u tebi se odmara bol moja.
Obrazi tvoji ljekovito su bilje
koje mi usne ožalošćene
liječe radošću.
Ističeš se od svih
po svetim milinama,
anđele Božji milosni
skriven u ljubavi moga križa.
Safirna čistoća srce je tvoje,
u njemu se čuje šum
blagoslova vječnoga.
Činiš me voljenom,
mene odbačenu od svijeta,
mene nevoljenu anđeo nebeski voli.
Govor ti je pun slatkoće,
u suzama mojim ti se ukazuješ.
I u ovim osmjesima vjere živiš oduvijek!
Znam gdje si,
znam tko si...
duši mojoj anđeo si!
Skrio te Bog u Nebo,
da mi te nitko ne ukrade.
Ne bi bilo izdrživo pod križem
da mi moju ljubav otmu
nesavršenosti,
boli, tuge i nepravde zemaljske!
Razumiješ me šutnjom...
razumiješ me trpljenjem...
razumiješ me molitvom nad molitvama...
razumiješ me krilima čuvara.
Blago mom smrtnom časku voljeno,
blago mom križu pokraj njega
će zasjati milost Kristova.
Krila tvoja koja ostaju uz mene na sudu.
Pomoć tvoja je blagoslov moj,
utjeha tvoja je nada mojim
ožalošćenim noćnim suzama.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 13.07.2019.
Nema komentara:
Objavi komentar