ORDEN VJERE

Jednom ću izići iz čahure tjelesne, hoću... put do Neba dušom naći ću! Vodit će me anđel čuvar za ruku, koji je tješio moju gorku muku... Na obali radosti, prestati će moje žalosti... vidjeti ću uslišane suze i zašto mi Bog križ dade... sve dok moje srce ne stade. Divan je violinski ključ taj križ bio, dirigent srca melodičnog, uronjen u milost nad milostima... U knjizi života vidjet ću kako me Isus opravdao, kako je krvlju svojom moje ime blagoslovio, novo ruho nebesko mi poklonio. Nisam zalud vjeru za orden dobila. Nisam zalud hvalospjeve Bogu i svijetu darivala, svaka je bila krilata i nekome značila... šutnjom ili govorom. Tišina bi uvijek imala glas, odjek blagoslova u hramu Duha Svetoga koji me je vodio i poticao na pjesmu ljubavi i kad bi bila do boli žalosna.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 31.07.2019.