PRIHVAĆANJE KRIŽA IZ LJUBAVI

Ne bi ja mijenjala svoj križni put za bezbol najlipše cure na svijetu, koja ima sve i ljubav i posao i zdravlje. Ne bi ja mijenjala ovoliku snagu ljubavi i trpljenja za sve blago svijeta. Jer znam da se moja duša tada ne bi osjećala radosno, u duši bi mi bilo žalosno. Jer ne bi znala suosjećati i voljeti, ne bi uspjela suzama milost od Boga za druge zadobiti. Ne bi znala što je to patnja iz ljubavi za Krista i kako duša postaje čista i nova. Zaludio bi me vanjski svijet, izgubila bi se u materiji, a mi smo ljudi ustvari tu da spasimo dušu i duše koje nam Bog na put šalje. Kada se okrenem i vidim sve te svoje životne godine, oh sve su me Kristu vodile, jer su bile bolne, sve bolnije. I sad me nije strah osude, žao mi je sudaca mojih. I neka upere prst i poglede, neka se zgroze nad tijelom mojim i nek me i ne pitaju tko sam u duši, saznaju takvi kad ih stigne pokajanje. Možda me nitko iskreno ne zavoli, možda me samo Nebo poželi. Ali tada ću u smrtnom plamenu znati da mi svijetli Krist novim životom u koji sam vjerovala. U nebesko tijelo kada me stavi, pa kada ustanem sva u miomirisnoj ozdraviteljskoj ljubavi, tada ću samo poželjeti da zaboravim boli onih koji su mi ih zadali, ali da me ne zaborave oni koji su me progonili uvredama... već da im budem dokaz živi da je ljubav u nesavršenom tijelu skrivena i da sam od Gospodina uz pomoć svetih duša isprosila milost njihovog istinskog obraćenja. Neka im zasjaju suze pokajanja... bar jedan dan... za sve moje godine uplakane. Ako ne umiju plakati, ako ne umiju istinu vidjeti, onda neka me zaborave za zauvijek.

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 18.06.2019.