neće nitko doći...
Nikom neće zbog mene
suza iskrena poći.
I kada bi povjerovala,
u anđela
bila bi to crnokrila utvara,
koja me lažima darivala.
Možda je bilo i bijelih,
ali bojala sam se
pretvornosti ljudske.
Jer su mi mnogi lagali u lice,
optuživši mene za svoje zlo.
Mene za križ moj.
Zaštita mi bila
prijateljska krila bijela,
radost koja je oduvijek uz mene.
Oduvijek mi Gospodin slao
muško kao prijatelja,
muško kao anđela zaštitnika.
Jedan me dugo pratio,
dane mi osmijehom pozlatio.
Jedan me neprestalno raduje,
od mene ne odustaje.
Jedan je milost najlipša,
plemenitost radišna.
Jedan je junak Kristov, darovni.
Jedan je uspomena na uslišanje okova, dokaz da se vidi moja nutrina
i kada sam bila tišina.
Mnogo ih je milosni,
mnogo suosjećajnih.
I svi oni braća su moja, utješiteljska.
Sestrica je radosnica,
jer ima prijatelje nad prijateljima!
Ljubav takva je neprocjenjiva!
Nema komentara:
Objavi komentar