neizrečena.
I plačem evo Gospode
kao dijete duge godine.
Kao da sam se izgubila,
u ovom tijelu u kom mi je
zarobljena duša.
Meni treba bezbola,
meni treba spokoja,
meni treba odmora od trpljenja.
Meni treba hlada,
meni treba odlazak
u onu svetu postojanost
gdje me ti usavršavaš
i braniš,
gdje mi ti užegle rane hladiš
vodom svetom.
Našao si način da me utješiš;
Prepoznaješ mi suze,
stavljaš ih u stihove.
Krojiš od njih molitve,
za uplakane i bolesne,
neutješene i beznadne.
Moje su suze zbog tebe
note molitvene.
I zato možda ja još ne umirem.
Patnja moja vrijedi za ohrabrit
i utješit druge.
Tako ti smiruješ mnogih srca
i mog srca tuge.
Trpljivost si mi nagradio,
uslišavši druge kroz
krik mojih suza koje se nadaju.
Hvala što poslije njih radost
na mom licu blista,
i što moju tužnu bol,
ublažava ljubav Isusa Krista!
Od ❤ Ana Emanuela,
💧💎Bilaj 14.06.2019.💎💧
Nema komentara:
Objavi komentar