MOLITVENO OTOČJE NADE

Nije mi nikad bilo kao zgodnicama zemaljskim, bezbolnim... kao da mi ne smije biti, valja ljubav ovu u ružno tijelo skriti, da je nađe samo onaj tko je zna prepoznati. U moru suza svojih ja se kupam, ali u ovoj neizustoj patnji kao da nestajem u samu radost uslišanja. Ondje na otočju molitvenom, ja sam usavršena duša, tamo nema tko da mi naudi, nema tko da mi se poruga tijelu napaćenom, iscrpljenom, izgubljenom. Tamo sam ja nađena, našao me Bog. Kada postanem ono u što vjerujem,   anđel će duše moje nositi školjke zahvalnice onima koji su me prihvatili sa križem. Kada ih otvore obasjat će ih darivni biser. Mnogo ih je nastalo u osrčju mome zbog njihove utjehe. Fala onima koji mi ljuljaju dušu na ljuljački utjehe, kad mi se tijelom tone.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 30.06.2019.