ŽELJA MI JE POSTATI OSJEĆAJ LJUBAVI

Mislila sam eto da umrijeti je lako, ispiješ zemaljski otrov i to je to ideš u ono sanjivo nebesko! A evo nije gotovo, nije ljubavi moja...Liječi me ljubav tvoja, pa nikako da ti umrem, da sahrane moje jadikovke, moj glas i stas! Nikako ljubav sama da ostanem, nikako da se vratim u ono prvobitno stanje kakvom me je Bog zamislio, anđele moj poremetili su plan mom milom Tvorcu, ukrali su me i evo gle robuju me a Gospod mi kaže praštaj Anđelčice, trpi, trpljenje je spasenje, put do mene! Prestat će zle čarolije jer samo Nebeskom kraljevstvu duša zarobljena nada se! Vraćaš me u život u ovo bolno postojanje, a čemu tugo moja, moja ljubavna rano, kad na Zemlji za utjehu samo tvoje tajno ime mi je dano! Otišla bi u obasjanu noć, ali nje nema tama me ušuškala u plač, u srcu mi je mač...oprosti Gospode, oprosti i ti anđele ali umorilo me postojanje moje, ja bi čiste vode,  u močvari sam se gušeći nagrcala mulja, sve me boli, žulja, zraka mi fali! Peču me kosti i drhte moji udovi, ti mi bubrege i srce blagoslovi, uđu u svu moju bol, izvadi iz rana sol, od boli i plača moram i dalje biti jača blagoslovi me hrabrim osmijehom! Kad bi mogla zašutjeti, kad bi mogla oblak bijeli postati koji donosi svježu kišnicu ožednjelima, ne tražim ništa za sebe samo izmjeni svu moju bol u ljubav za druge! Nek prestanu tuge Svita dobri Jahve čuj me ti, zaogrni plaštem Jeruzalemskim, u postelji ostavi sjaj, daj mi da noćas usnim Raj i da se ne budim za sebe, samo za Tebe i druge! Neka budem samo ljubav, samo lipo osjećanje! Mogu tijelom i u prah, ma može mi nestati i dah...neka me zaborave svi, ja ću njih voliti, srećom sa Neba blagosloviti, ne moraju znati da me ima, da sam zbilja, neka misle da su to sveti glasnici ljubavi njima sretne vijesti donjeli! Ime moje neka se zaboravi i bude samo osjećaj liposti! Imam li pravo bar ljubav postati, ili bar tišina!?