U SVIJETU OBIČNIH, TI ANĐELE BUDI NEOBIČAN

,,Anđele ti samo budi neobičan, među ovim običnim ljudima posluži se svetim vrlinama; krepost nek ti miluje srce, a njegova blagost neka bude utjeha meni. Samo budi takav bez da te učim tome, budi čovjek čestit, nasmijan, radostan i kad bol udara, sve zbog ljubavi svete, veličanstvene. Budi milina Neba koja se spušta u tugu moju kad duša utjehu treba, budi samo tu, za ljubav meni, za ustrajnost moju, budi mi bliskost, energija, pozitiva, budi sva ona sanjivost moja, zaštita od noćnih mora. Meni ne treba ništa, samo ti, onakav kakvim te moje srce od davnina kroji, u sebi već odavno nevidljivog voli. Budi mi sve ono što ću ja istinski biti tebi. Od ljubavi, utjehe, nade i molitve što drugo vrijedi, ma ništa. Sve je do Boga, znam tajno srca moga, sve je do svetih puteva, onih trnovitih, pokornih... gdje lik tvoj se nalazi, hoću li ikad na ovom putovanju saznati...morat će mi netko reći...netko nebeski...možda samo ti kad usnim u uplakanoj postelji...kroz san i novi dan, osmijesima, suzama... Pokazat će vrime zemaljsko ili nebesko sve, moram saznati disi anđele, osim u srcu mome, tom hramu utjehe. Možda znam, možda pretpostavljam...,,

iz zbirke ,,BLAGOSLOVLJENE USNE,,