NEBESKA ŠAPTAČICA, Ana Emanuela

Ništa ja ne zahtjevam, volim da volim! Ljubav će sveta nać put do moga srca, blagosloviti će moje plakanje osmijehom kao uvijek! Ono molitveno iskreno,čisto, ono biće koje me gleda očima nevinim, očima koje nisu spoznale osude i grijeh postoji, ti si anđele ljubav i vjera sveta u meni, dovoljno mi što te zamišljam i želim, u meni ti postojiš! Nikud ne odlaziš, ne sudiš mi za suze i boli, za rane i mane, jer ti mileni znaš da Bogu pripadam! Na nebesima si svetim ruke sklopio da bi se za moje srce molio! Što ću ja u jad anđeosko moje, kad mi se voli tebe, kad si mi i krv i vene, kad si mi udisaj i izdisaj ljubavi u sred ovih okova! Volit ću te zauvijek, molit ću Boga da ti snagu u krilima da, da budeš sreća najveća u mojim razočaranim grudima, da mi snagu da brižnost tvoja! Da te nađe ljubav moja i zagrli za zauvijek, vječnost mi budi, čekaj me pri izdahu života jer mene ovaj život ubija, oboli ... najgore je kad ljubav tvoja ljubljena nije moje najmilije! Ako ti pišem a ne čuješ me, neka se drugi bar usreće! Volila bi da Gospod stvori te, od zvijezdane prašine, od oblačka i srca mog daška, da budeš vidljiv samo meni! Trebaš mi, jer ljubav ljubavi treba kao dar Božji s neba!