Ostajem sanjat, a želim da se budim za tebe!

Dođe ta naša ljubav poput nečega što se zove čekanje...čekanje od noći da se rastvori cvijet u zoru. I onda čekam, svake noći budnost dozivam, promatram rado otvaranje cvijeta, al mi ne ide u san klonem, uspavljuje me mjesečina, pokreti latica nedaju mi da ih gledam, vid moj se gubi u magli osjećaja...zora miluje sve moje i prve zračice sunca ispijaju onu mirisnu rosu na rastvorenom cvijetu, a ja anđele moj ostajem sanjati sa Mjesecom, mene sreća novog dana ne budi! Ja umjesto cvijeta u trnju krvarim!