NEBESKA ŠAPTAČICA, Ana Emanuela

Volila bi da nemam pojma što je ljubav, ni bol. Volila bi bome da se ne rodih ko tuga anđele moj! Što nisam svjetlo da krila ti grijem, što nisam Vila da te nasmijem!? Zašto sam tuga koja čezne za srećom. Zašto sam bolna sva, ako nisam to zaslužila!? Što je krivo novorođenče, što je krivo djetešce, curica i djevojka, što sam kriva sad kao žena što me je od prvog udaha pratila bol nijema, zar sam i kriva što sam još jednu bol oslobodila tražeći anđela u pjesmama. Da, trebala me je ta sveta ljubav smiriti, trebala sam i ja sretnica postati, utješitelja imati, vjeru oživjeti u očima tim. Sa mnom se i ljubav šali, zabada nož u već napukle mi rane, eh da bar ovo srce više stane!