LEPTIRICA ČEKA DAN OSLOBOĐENJA IZ ČAHURE BOLA

Zemlja me u čahuri zarobila, ah ne znaju stražari vremena, da sam ja nebeska. I da će se leptirica kad tad kradom osloboditi, od bola uteći u čistu ljubav. Treba mi još samo malo snage Svijete mili, da u ovom bolu prestanem da živim. Krila mi čarobna pucketaju, u dugine boje se vraćaju. Anđeli noću dušom mojom putuju, ohrabrujuće govore; "Šaptačice trgni se, nije gotovo sve, ovo je samo zemaljsko, tebe čeka rajsko! I rasplaču me, često me raspalču suze molitvene i sjenke te željene. U kriku sam ranjene žene, koja maštama smišlja bijeg iz ropstva, bijeg iz tijela u koje duša mi zalutah i pokoru tuđu snosi. O Gospode moj imaj milosti, reci da blizu je dan moga leta, tuga mi ovom srcu smeta!