Uvod u roman "NEBESKI DNEVNIK ANĐELA LJUBAVI"

Krenite sa mnom u pustolovinu moje duše...
u ispisanu čežnju za Nebom.

Kao osoba koja živi u velikom trpljenju i u vjeri da snaga ljubavi sve pobjeđuje povezah se sa vječnim sjajem nebeske svjetlosti, koja mi bješe izlaz iz ništavila. Poslušah božanski glas srca, usmjerih se u dubine svoje duše, u spas. Pronašla sam duhovni mir kojim hodočastim dušom. Kao da mi je netko prošaputao; hajde učini ono što moraš učiniti da bi olakšala svoju dušu i mnoge duše slične sebi. Prioni i piši. Poštivala sam taj nutarnji glas, rekla bih da je to glas anđela kroz um ; ispisah maštu srca, krojenu dimenzijama sna. Zaista bješe kao što ispisah; «umrla da bi se nanovo kao anđeo rodila» . Umrla je bol, rodila se ljubav, to je tumač mog srca. Taj bolni dio ostavih zemaljskom, dušu položih u najdivnije misli, položih je u krilo rajsko.
Znam da će proći vremena da se usudim položiti svoje zapise duše ljudima, proći će mnogo, ali nadam se da će moja ljubav doći u doticaj sa onima sličnima meni i da će im ono što sam istinskom čežnjom pisala stvoriti i u njihovim dušama dimenziju rajske ljubavi. Djelu je potrebno udahnuti život, opipati mu dušu i bilo, ali vjerujte mi da je ono živo i proživljeno u potpunosti. Bješe duša ta koja je plovila u rajske dimenzije i stvarala sebi samopomoć, iscjeljivala se i hrabrila vjerom i molitvom.
Bijahu ovi zapisi sjeme nebeskih anđela koji propupaše u bilu mog srca, odtrnuli su mi bol i darovali višu razinu duhovne svijesti svojim duhovnim vodstvom.
U boli saznah tko sam, darivateljica ljubavi, voditeljica ka nebeskom svitanju.
Ispisah rečenicu do rečenice, pjesnička duša ka zapisima o nebeskom me je vodila. Shvaćam rodih se da bi darovala svjetlo svog svjetla, da bi uputila one u tami ka svitanju.

Stavila sam si dušu u poziciju anđela ljubavi, jer je to ono čemu moja duša istinski teži. Rekla sam samoj sebi da ne smijem biti žrtva tame, kada je moj izvor nebeski vječni sjaj, ono izlazeće sunce podudara se sa svjetlom moje duše. Znam da nije lako kroz zemaljsko trpljenje, jer presnažno je u kosti mi bol prodire. Lomi me, ali duša, o kako je samo snažna ta moja duša, čini sve da pobjegnem od negativnih sila u anđeosku nebesku silu. Rođena u vjeri u nadi i molitvi živjeh oduvijek. U ovom romanu razotkrivam najdublje tajne svoje duše u koje tonem iz dana u dan i činim sve da pomognem sebi i svima onima kojima je pomoć potrebna.
Putujem tamom, ali moja duša ona nosi ono vječno neugasivo darivateljsko svjetlo, ona je ta koja vjeruje i produbljuje svoju vjeru iz dana u dan; molitvom i zahvalom nebu. Pokušavam ići onim putem kojim me vuče srce, pokušavam pronaći onu razinu duše koja me čini sretnom i uspijem, često uspijem nadilazim zlo i patnje samim tim što želim biti čista i blagoslovljena.
Probudih se u boli, u tami zemaljsko me rani, ali ta tama bješe buđenje mog nutarnjeg svjetla. Shvatih da sam jača od noći, jer sam u nutrini ja onaj dan, ono svitanje koje mi je potrebno za sreću. Shvatih da sam razotkrila tajnu božanstva. Shvatih da je moja misija sveta, i da joj se moram u potpunosti posvetiti, izvesti ljude iz tame, reći im da su oni svjetlo i da sa njime mogu snažno prodirati kroz mračni tunel, jer se ne moraju bojati. Unutrašnja snaga je njihova rajska dimenzija kojoj pripadaju. Obilježeni smo svojim prvobitnim stanjem, a to stanje duše je Bog i njegov izvor svjetlosti iz koje nas je protkao i učinio dušama ljubavi. Samo u sebi otkriti ćemo stvarnost duše i istinu koju tražimo i toliko joj težimo. Novo istkano ruho biti će nam darovani duši samo ako se uputimo svom svjetlosnom izvoru znanja i razumijevanja.
Snivajmo anđeoske snove, probudimo nutarnju svijest i budimo ono čemu se moramo vratiti. Ne zaglibljujmo u zemaljsko suviše, ovdje smo tek da bi shvatili čemu težimo i razvili dušu na višoj razini svijesti. Tko smo ovdje to ćemo biti i gore u Nebu, tamo je naš vječni zasluženi dom. Mnogi misle da su bez razloga stigli na Svijet, ali nisu. Svatko od nas ima svoj zadatak. I nije ga teško otkriti. Svima je zadatak isti; ljubav, vjera, nada i molitva.

Roman je temeljen na istinito – maštovitoj priči.

Djevojka Emanuela ima mnogo tužnih događaja u svome životu; od rastanka sa dečkom, fizičkog izgleda, zdravstvenih problema i duboke depresije, saznaje da je baš ona Anđeo ljubavi na Zemlji. Na dan kada postane Anđeo, njezine želje počinju dobivati na važnosti i ostvaruju se. Upoznaje anđela Emanuela, jako sličnog sebi, te im Bog daje vlast da šire njegovu volju na Zemlji. Postaju zaštitnici ljubavi, anđeli koji pomažu svima koji ih prime čistog i otvorenog srca. Svoju misiju obavljaju s velikom predanošću i ljubavi. Roman je idealiziran po stvarnom osjećaju autorice. Želja, mašta i stvarnost uklopljene su u cjeloviti nastanak ove ljubavno duhovne priče.
Roman je podijeljen u dva dijela,
Prvi dio podijeljen je u pet podnaslova;

Mjesto radnje; «Zemlja» i
Mjesto radnje; «Nebo», zatim
«Pismo sa neba»,
«Emanuel i Emanuela u nebesko- zemaljskoj misiji» i
«Emanuelina priča o zemaljskom i duhovnom životu»

Nakon toga počinje nova priča koju priča «Emanuelin Duh» ona je nastavak duhovne dimenzije u kojoj autorica piše o Betuel Hananiji Hošeji i Rapsak Gamalielu ŠAPTAČIMA CVIJEĆA koji ozdravljuju ljude. Svoje više «Ja» stavlja u ulogu mističnih likova koji su joj zaokupirali srce melemom Gospodnje ljubavi u najvećim životnim patnjama. Tajna je u tome što je nastavak u sasvim novoj životnoj priči. U stvarnosti se događa to da je autorica doživjela teški slom jer nakon proživljenog sna kojeg je ispisala u patničkim okolnostima, ponovno pala u tešku depresiju u kojoj jedini izlaz vidi u pisanju onog što živi u nutrini, želi nastaviti priču u novom ruhu. Bog joj je dao novo ime. Sve što proživljava je identično , samo je u drugom gradu i malo drugačijem okruženju sa drugim identitetom iz kojeg se ipak nadzire da je to Emanuela. Autorica u potpunosti iznosi ono što ona proživljava u vlastitoj koži, bolnoj nutrini iz koje isplovljava dušom grleći sveto. Imena koja joj dolaze su dar od Boga. Izlaz iz ništavila i zemaljske boli pronalazi u najdubljem kutku sebe koji je povezan sa anđelima i Bogom i svim onim višim gospodstvima duše.

Drugi dio nosi naziv NEBESKA SUDBINA BETUEL HANANIJE HOŠEJE koji je podijeljen u pet podnaslova;
*ZEMALJSKI ŽIVOT BETUEL HANANIJE HOŠEJE I OTKRIĆE NEBA
*BETUEL HANANIJA HOŠEA I RAPSAK GAMALIEL U RAJSKOM VRTU
*MAGIČNI CVJETOVI NA DAR
*NEBESKI DOM VILE BETUEL I ANĐELA GAMALIELA
*SIMBOLI BLAGOSLOVLJENIH CVJETOVA GOSPODNJIH gdje su ponajviše naglašene ruže koje su simbol Emanuelinog srca.

Mjesto radnje: Grad Boazan ( kojem ime znači u snazi ) & Gospodnje Rajske odaje...
Tema: Nakon patnje i bola djevojke, započinje vječito svitanje duše Betuel Hananije Hošeje
( dijete koju je Bog svojim milosrđem spasio) u njoj je utjelovljen tajni lik Emanuele i njenog sanjanog anđela Emanuela kojeg njen «Duh» naziva Rapsak Gamaliel (onaj koji nosi prinčev peharnik i Božju nadoknadu voljenoj) kojeg napokon upoznaje u rajskom cvjetnom vrtu gdje teče božanska spasonosna voda i anđeli stvaraju kuću vječnog života. Kao nagradu za dobra djela Bog ih stavi u službu , postaju šaptači cvijeća kojim ozdravljuju. Svjetlosnim nebeskim laticama miluju napukla srca ljudi na Zemlji. Uče ih živjeti u potpunom predanju Bogu, u čistoj nadi, vjeri i molitvi. Donositelji su vječnog proljeća Zemlji. Nakon nekog vremena od odlaska Betuel Hananije Hošeje na Nebo njezine nećakinje Levia ( ona koja sjedinjuje ) i Timeja ( ona koja je savršena, časna, krasna) pronalaze njezinu pjesmaricu u starom potkrovlju dvorca dvorac Zaharija ( mjesto koje Gospod posjećuje, često ga se prisjeća). U njoj je opjevan svaki cvijet, te mnogi putem nje otkrivaju ljekovitost i tumačenje pojedinih cvjetova. Saznajući po dosta toga ljudi se opredijeliše za prirodne lijekove, odbaciše one znanstvene. Prašnjava pjesmarica postala je od velikog značaja jer u njoj su se krile istinske ozdraviteljske čarolije Betueline i Gamalielove duše. Djevojčice su knjigu otpremile u tisak, te orginal dale sačuvati u posebno lijepom Muzeju umjetnosti Asa ( «Izlječenje je u Bogu» ) kojem je vlasnik gospodin Datan. Shvatiše mnogi da se u njima skriva tajna, da su oni ustvari tajni zlatni tunel koji ih odvodi do blagoslovljenog svjetla Gospodnjeg. Bog im na Nebu dariva dvije prekrasne djevojčice Ašeru ( ona koja donosi sreću ) i Keren ( ona koja dariva ljepotu) koje upotpunjuju njihov život i čine ih blagoslovljenima iz dana u dan. Knjiga o kojoj govore nosi naslov « Simboli blagoslovljenih cvjetova Gospodnjih» u kojoj je sva ljubav i ozdraviteljska moć te Nebeske obitelji koja je pod vodstvom Svemogućega Boga Oca.
Vrijeme Radnje: 2077. Godina od koje počinje vječno proljeće na Zemlji.

Roman posvećujem cijelom Svijetu, posebno onima koji padaju u očaj zbog teških životnih situacija u kojima su se zatekli. U ovoj rajskoj priči stvorih dimenziju ljubavi koja veže ljude sa Bogom i njegovim anđelima. Stavih sebe i svoju nebesku ljubav kao glavne junake romana. Vrijednost unutrašnje ljubavi je ta koja krije blagoslov neba, pronaći nju u sebi je vjera. Užarena rajska nit, smisao mog postojanja je Anđeo ljubavi u meni. Produhovljeno biće je vladar mog srca, šaptač moje duše, i znam dok pišem da on piše sa mnom, želeći mi reći da je samo ono lijepo što nosim u grudima stvarno, sve drugo mi je nametnuto i ne pripada meni kao božanskom biću. Stvoreni na sliku božju ne smijemo biti ništa drugo doli čiste ljubavi i svjetla. Dobro znam da će me ovaj zemaljski život boljeti i da ću proći kroz još mnoge tunele, ali još više sam uvjerena da će moja nutarnja božanska energija pobijediti svaku prepreku i ugledati ću vječni sjaj, ono nutarnje svitanje pobijediti će moje boli.

Dragi čitatelju, ispisah bol i pretvorih je u sreću, Nebesku sreću koju želim tvome biću.

Neka ti ovaj roman temeljen na istini duše donese radost, blagostanje i mir u tvoje dane.
Vjera, molitva i nada neka ti oplemeni srce.
Bog ima svoje razloge za sve, da nije moje tjelesne patnje ovog romana ne bih bilo. Drago mi je što sam trideset godina bila u patnji, samo zbog toga što duboko vjerujem da moja ljubav i plemenitost srca može nadjačati sve i onome tko ovo bude čitao stvoriti veliku nadu, utkati u srce niti blagoslova i božanske utjehe. Hoditi kroz tamu sa vjerom znači biti svjetlo koje ne gasne ni kada sunce zađe i oči se sklope, nebeska svjetlost je vječna, ozdraviteljska. Ovdje je cijeli moj život, svo tkanje moje duše prostrla sam u ovim stranicama, za spas sebe i onih sličnih sebi, a mnogo nas je zaista nas mnogo ima koji pate i ne vide izlaz. Dobri moji ljudi upustite se u istinu moje duše, u avanturu koja je u nutrini mene i odahnite. Čitajući ćete doći do znanja da vas ništa ne može obeshrabriti dok u nutrini živite blagoslovljeno.