BILO BI DOBRO LJUBAVI ...

Bilo bi dobro da te zagrlim,

da ti poklonim blagoslov dodira svog,

da me upiješ u srce, u krvotok...

sve da ti o meni objasni ljubav.

Bilo bi dobro bar jedan sat

da ti dođem u potpunosti,

pa da sačuvaš u sebi sve što sam ti poklonila.

Ljubav da ti upiju oči,

pa da me ima kud god da kreneš...

Znam tada bi ostala putovati sa tobom,

sačuvala bi me tvoja duša u sebi...

Bilo bi dobro da shvatiš tko sam...

i tko si ti...

Bilo bi dobro da djelimo sudbinu,

makar gorka bila,

samo da zajedno smo mi u ljubavi.

Bilo bi dobro osjetiti kako te čuvam,

kako ti godi kada te zagrlim,

otkucaju srca svoga približim,

dopustiš da usnim na tvojim plećima

kao na toploj postelji.

Bilo bi dobro na tebe mirisati,

kraj tebe disati...

Bilo bi lipo sjećaje na nas imati,

fotografiju iz sretne stvarnosti,

pod kišobranom stisnuti,

dok kiša prestaje zvati se tuga,

jer naša je ljubav duga.

RONIM U OSJEĆAJIMA LJUBAVI I BOLA

Ronila sam u svojim suzama,

kad god bi htjela da ti kažem;

evo me tvoja sam; 

sa Neba su padale kiše i snježilo je jako...

sve zbog straha da nisam ja ta,

da ima posebnijih...

Sve zbog straha da voliš samo moju dušu,

ne i tijelo okovano...

mislim da mi je umrijeti jedini glas ljubavi.

Jedino dopuštenje da ti kažem anđele,

zagrli me za zauvijek!

ČUVARICA SAM SRCA KOJE ME VOLI

Kada zaspiš, 

sjesti ću pored tebe 

kao anđeo za koga Boga moliš. 

Čuvat ću te, svaku noć, 

budit ću te u sva jutra, 

tako sve do vječnosti.

ČEŽNJO

Skloni to ljupko lice od duše moje,

mogla bi te poljubiti, u sebe zaljubiti.

Oči, te oči obojane  čežnjom skloni

od mojih čežnji,

mogla bi se izgubiti duša u duši.

Ne zavodi mi drhtje srca,

otkucajima svoga srca nemoj mi prići,

mogla bi mi suza niz obraze sići...

Jer moj je život pokora,

križna staza velika bez pomaka.

Skloni te ruke, koje bez dodira grle kao krila,

ja svoje skrivam u pamučnim rukavima,

smirujem im drhtaje, tebi da ne polete...  

ne dam im da te dodirnu, mojim učine.

Usne, skloni te ljubilice nedosanjane,

da ih se ne zaželim kao šumske jagode.

U srcu još noćas mi prespavaj,

pa idi u bolji svijet tajno moja.

Zašto ostaješ ondje gdje bol sja,

zašto kažeš da sam tvoja sva...

Zašto me tražiš dušom, srcem, mislima...

Zašto traješ... zašto me ne prolaziš...

zašto ne skloniš čežnju našu...

zašto mi se u srcu budiš...

Sve je ovo zbog ljubavi...

čežnjo moja.... 

neprolazni smo...

dugo...

predugo...

 

   

Bez tebe se moja bol produljuje...

Bez tebe ljubljeno moje, moja čežnjo netaknuta,

bez tebe je sve suludo...

 bez tebe se moja bol produljuje,

Groznica traje, snagu mi kradu sjenke bola mog.

Kad bi te bar vidjela na tren, kad bi mi došao

i zasjenio sve te prikaze, ja bi bolna ustala,

samo da te zagrlim, da te poljubim.

Pa sve i da u tom trenu umrem,

samo nek došao si ti, da te vidim moja

molitvena liposti.

Liječnik si moje ljubavi,

jer ljubav moja mene liječi.

Treba mi tebe, jako puno. 

Bez tebe nema ni bezbola mog!

 

SLIKARU MOJ

 

Rukom bezbola me oslikaj

ljubavi moja, da ne zaplačem, da odahnem...

Svim duginim bojama posluži se,

potraži ih u planinama...

Oslikaj me bezbolnu, zamišljenu u Nebo.

Ne oslikavaj moje napuklo srce,

i tvoje poklonjeno rebro...

Neću da te zabolim, hoću da te volim!

Ne mjenjaj mi lik, samo mi mjenjaj krik,

iz bola u bezbol...

Ljubi me odsutnu,

dušom me oslikaj, grli...

možda preživim zbog snažne ljubavi...

 Ne ostavljaj me u zimskim noćima,

druži se sa mnom na tajnom platnu tvoga srca.

 Stvorimo uspomene nutrine,

naš svijet miline...

Miris utjehe, ljubavi i radosti.

Pokušaj me sveto voljeti, imati...

SRCE LUDO

Niz stijenke klizi ti bol,

ranjava te sol...

a nisi li svo slađano?

O srce ludo zašto tučeš u ime snova punih ljubavi,

zašto otkucavaš dane kad ljubavi tvoje nema!?

Vidiš da si samo srce ludo,

vidiš da ti suze pokanjaju dani

i da je gore nego lani.

Nemaš krila srce moje ludo,

ne možeš u nebeski svijet...

Utihni, ispusti posljednji krik,

koda će itko primjetiti da ti ne kucaš,

da ljubav tvoja više ne progovara...

Ne razumiju te, rastužuju te samo,

srce moje zvrkasto, djetinje ludo usni,

prezimi na nekim plavetnim livadama,

na nekim toplim pašnjacima odmori

u orošenim cvjetnim vrtovima.  

Ne mjenjaj se, ipak ostaj ludasto,

al se skloni od ljudi koji zadaju ti boli.

Nije iako si ludasto za tebe sol!

Jer otkucavaš drugačije,

od ovog surovog otkucaja svjetovnog.