ŽELJA MI JE POSTATI OSJEĆAJ LJUBAVI

Mislila sam eto da umrijeti je lako, ispiješ zemaljski otrov i to je to ideš u ono sanjivo nebesko! A evo nije gotovo, nije ljubavi moja...Liječi me ljubav tvoja, pa nikako da ti umrem, da sahrane moje jadikovke, moj glas i stas! Nikako ljubav sama da ostanem, nikako da se vratim u ono prvobitno stanje kakvom me je Bog zamislio, anđele moj poremetili su plan mom milom Tvorcu, ukrali su me i evo gle robuju me a Gospod mi kaže praštaj Anđelčice, trpi, trpljenje je spasenje, put do mene! Prestat će zle čarolije jer samo Nebeskom kraljevstvu duša zarobljena nada se! Vraćaš me u život u ovo bolno postojanje, a čemu tugo moja, moja ljubavna rano, kad na Zemlji za utjehu samo tvoje tajno ime mi je dano! Otišla bi u obasjanu noć, ali nje nema tama me ušuškala u plač, u srcu mi je mač...oprosti Gospode, oprosti i ti anđele ali umorilo me postojanje moje, ja bi čiste vode,  u močvari sam se gušeći nagrcala mulja, sve me boli, žulja, zraka mi fali! Peču me kosti i drhte moji udovi, ti mi bubrege i srce blagoslovi, uđu u svu moju bol, izvadi iz rana sol, od boli i plača moram i dalje biti jača blagoslovi me hrabrim osmijehom! Kad bi mogla zašutjeti, kad bi mogla oblak bijeli postati koji donosi svježu kišnicu ožednjelima, ne tražim ništa za sebe samo izmjeni svu moju bol u ljubav za druge! Nek prestanu tuge Svita dobri Jahve čuj me ti, zaogrni plaštem Jeruzalemskim, u postelji ostavi sjaj, daj mi da noćas usnim Raj i da se ne budim za sebe, samo za Tebe i druge! Neka budem samo ljubav, samo lipo osjećanje! Mogu tijelom i u prah, ma može mi nestati i dah...neka me zaborave svi, ja ću njih voliti, srećom sa Neba blagosloviti, ne moraju znati da me ima, da sam zbilja, neka misle da su to sveti glasnici ljubavi njima sretne vijesti donjeli! Ime moje neka se zaboravi i bude samo osjećaj liposti! Imam li pravo bar ljubav postati, ili bar tišina!?

Blagoslovi me ljubavi,,
onda kad pođem u smrt!
Ne dozvoli humku i grobu
da nas rastavi!
Ljubavi obećaj mi svjetlo u tami,
radost u sred žalosti,
toplinu kada me hladna bol usmrti!

©Ana Emanuela Šimunić,
,,Blagoslovljene usne,,

DUŠO JELI OVA LJUBAV SAMO MOJA!?

Približila bi ti se ko pjesma najdraža,
ušla ti u srce putujuće...
pa duša moja posta nota nebeska!

A ja se pitam;
Tražiš li me u oblacima dušo...
tražiš li me u rijeci i moru...
tražiš li me u suncu i mjesecu...
dali ti zvijezde mojim likom sijaju!?

Tražiš li me u stvarima nalik srcu,
oblikuje li i tebi život tajne znakove da ima me!?
Tražiš li me u tajnama,
pomisliš li na mene kada se nešto čudno dešava,
ili kod tebe toga nema,
sve je mojoj duši Nebo pripisalo...
O tražiš li me dušo moja tamo gdje pjesma je...
Da li te sve podsjeća na mene,
na čežnju i osjećaje koje tumači srce!?

Ogledalo mi postah nebo,
pa sanjam da sam ona ptica,
koju gledaš kad se Bogu moliš!

U srcu mi sniva sve za tebe,
a ja se pitam
da li primjećuješ moju ljubav i mene,
mene dušo moja kao dušu svoju,
kao ljubav jedinu koja te vodi Bogu!?

Voliš li me suzama...
voliš li me osmijesima...
Voliš li me molitvama za mene i tebe!?
Voliš li me snovima,
Voliš li me javom dušo moja reci!

Neće mi slomiti krila bol,
riječi tugujuće; nema me za tebe!
Neće dušo moja jer mojih krila više nema!
Mogu samo izrasti
ako budeš svjedok ove ljubavi!

Reci mi,
valjda imam pravo bar na to!
Reci mi jesi li korak iza mene
kada me zaboli jako,
nedaš mi da se okrenem,
već guraš da idem dalje,
jesi li uspio nadmašiti bol
i bar dušom doći mi
kao ljubav sveta kada jako, neizdrživo zaboli!?

Jesi li stvaran anđele,
ili to tijelo bolno duša vlastita brani
mislima o ljubavi!?

Znam, pri izdahu života reći ćeš mi,
anđeli tad progovore sa onima koje čitav život ljube!

LJUBAV MOJE VJERE POBJEĐUJE MOJU BOL

,,Uistinu tijelo mi je dokaz da sam na križnom putu, vječnom trpljenu, sudu, plakanju i bolu...ali mi je zato duša dokaz da sam u ljubavi, osmijehu, molitvi i zahvalnosti Bogu na ustrajnosti! Pa se oslanjam na ljubav, na Svevišnjeg koji mi je u trnje uvik ruže rajske slao, te mirisne nade da i za mene postoji čudo! Davno je bilo rođenje, plač do plača pratio je mene ali osmijehom duše ja krasih svoje najbolnije uspomene! Bol ljubav moju nije promjenila i da do zadnjeg udaha budem patnica, na Nebu će reći bila si Kristova ratnica, krunu svjetlosnu ti si zasluzila, sa svetima si se u srcu družila! Neka mi bude po volji Tvorca, drugo mi ništa i ne treba, neka mi krvlju teče ljubav sveta koja ozdravlja!,,

VOLIM IAKO SAM NEVOLJENA

Ustale su oči, al se duša nije budila...ostala je bar ona sanjati u nebeskoj ljubavi da od bola nebi umrla! ♥
I nitko me ne mora voljeti, ja ću voljeti za sve!
Uputit molitve za tebe anđele i kad nedostaješ nekoj drugoj radost da budeš da zaboraviš moje plakanje, moju ljubav i postojanje!
I dao Bog da nikad ne saznaš kako je kada voliš, a samo bol dobivaš! Kako je to kada si zarobljena ljubav! Krila su moja nepravde i osude sasušili, sreća pa zamislim tvoja kraj svoga srca, pa poletim potajno, da nikad ne saznaš da sam nesavršena ipak uspila savršenom ljubavi ukrasiti grudi! Volim te sveto, sanjam te nježnosti moja, a mene nigdi nema samo tebe u meni kao fatamorgana si u bolu! Rugaju mi se mojoj čežnji, kažu da sam za ludaru! Možda i jesam ali i tamo ću sa tobom u srcu! S tobom bez tvoje ljubavi znat ću te voljeti! Tako je suđeno duši ljubavi, tijelu u patnji! Neka anđele, sreća i u tugi volim te, nečujnog, nedodirljivog... kao što ti mene nikad nećeš!

IME TVOJE

Vjenac koji krasi moju glavu ispleten je od svetog vjerovanja,
da je svjetlost sveta krunu meni satkala!
Ja se krasim tvojom aureolom anđela, 
jer te volim kao što se voli svetinja!
Ljubav sve stvara i onima koji nemaju životnog oslonca!
Sjesti ću opet noćas uplakana među zvijezde, 
na Mjesecu zaspati 
vječno da tvoja budem! 
Tvoje ime ispisati će najsjajnije zvijezde,
imat ću te u sanjivom sjaju bar!
Ime, dovoljno mi je samo da čujem ti ime
koje podsjeća na ljubav vječnu!
Ime, zar tražim previše!?
Žalosti samo ono anđele!

ANĐELE SATKAN SI OD LJUBAVI I VJERE MOGA SRCA

U oblacima obasjanim mjesečinom vidim te, smiješ se meni za ljubav anđele! Obasjavaš mi snagom Neba bolnu nutrinu, smiruješ drhtaje, plač... Istkala sam ruke tvoje u doba samoće, oblikovala lice, dozvala rajske ptice ljubilice, da mi rane zacijele, bolnu umire! U mojim očima iskri sve ono što vjerujem o tebi, iako te nema u dodiru jave ti se u mom otkucaju srca javiš! Netreba mi ništa dok te bolnog sanjam, jer si melem Raja moja ljubavi tajna, skrivena, ušuškana u povoje Neba! Na nosiljkama svetim moje je srce uplakano za tebe, dajem ti se anđele, bez da ti vidim lik i glas...dajem ti svu svoju ljubav i raspjevani glas!