NEKA SE MOJA LJUBAV VRATI NEBU, neka je upije sjaj zvijezda

 

Dao Bog da me što prije upije sjaj zvijezda, one su ćutljive, ali pune utjehe i dobrima i lošima. Trebala bi duša u Nebo da se vine, da za sve brine. Beztjelesna kada postanem, javit ću se onima koji me ljube i onima koji me sude, sve zbog ljubavi. I shvatit će me, mrtve uvijek shvate, po dobroti pamte. Krvari moje sve i suze moje u očima ko u Nebu zvijezde zatrepere , OBEĆAJEM: zaboravit će moju bol, porotnici moji i sudije, pamtit će me samo oni koji su me uistinu znali; kao lik nebeske nasmijane žene, koja je bila sva u trpljenju zbog Božje ljubavi i zagrljaja Duha Svetoga. Voljela sam i kad sam bila izrugana, ničija, nevoljena, osuđena, neshvaćena... voljela sam jer sam uvijek bila sluškinja Božja, mnogima se darivala, od mnogih srp zadobila, ma neka, ostajem ja blagoslov potrebitima! Tko da nesavršenom tijelu sudi, moj križni put ne razume neuki ljudi... ne treba meni to, ne treba ljubavi rana sto i da iz suza me izgriza zemaljska bol, svakom sam sreću kao milost Božju dozivala pa makar ja u tuzi plivala. Vratit ću se, samo što nisam, tamo gdje moja duša pripada, upit će me zvijezde, moj sjaj biti će utjeha. Poznati će moju ljubav po suzama ganuća, jer je svaka moja pjesma pisana da bude melem ranjenima. Možda je i meni posljednja postaja, možda se bolna bliži bezbolu, smilovanju Božjem. Dao Bog da se vinem u visine, da o meni ova zemaljska bol ne brine, ljubav nebeska bolje to umi. Samo Jahve može meni da sudi, jer sam njegova kćer Sionska, jer ljubim sveto više od ičega. Usnut ću ja u zagrljaju Isusovom, možda se ne probudi ona koja ovom svijetu ne pripada. Dao Bog da me potraže u zvijezdama.

©Ana Emanuela Šimunić , 26.09.2016.

I SUZE SU MOLITVENA ZRNCA

I suze radosnice i žalosnice meni su molitvena zrnca, nikada kraj molitvi mojoj neće doći. Žalosna i radosna otajstva duša će na svoj način Bogu prikazivati. Bolom i ljubavlju, drhtajima srca... <3
©Ana Emanuela, 24.09.2016.

ANĐELE LAMPION MI NADE UPALI

 

Još jedno dočerkano jutro u nizu , zora bijela koja na moje trepavice san spušta... Dan me uspavljuje, bol se umorila, dan je zvijezde noći sakrio, sunce je milosno za sretne ... A ja, ja se nebi iz ljubavi svete sad ni budila. Možda se sve moje ostvaruje samo ispod spuštenih trepavica gdje duša unatoč plakanju tijela sanja vječne osmijehe. Anđele ti samo lampion sveti upali, bdi kraj mene u pamučnoj mirisnoj postelji, pjevaj mi uspavanke svete, kaži mi o onom što dolazi... Prekri me krilima baršunastim, blagoslov Neba da osjetim, zadrži me snagom ljubavi u utjehi. Amen.
Čuvaj me, čuvam te! <3

STAVI ME KAO ZNAK NA SVOJE SRCE

Miss you my true love, my only angel heart

MOLITVA ZA ISKRENU, TRAJNU LJUBAV

Dobri Gospodine, želja mi je pronaći osobu koja ima anđeoske osobine, osobu koja brine o zajedničkoj sreći, osobu koja me upotpunjuje, čini radosnom (radosnim). Želim da sretnem osobu koja me razumi i podržava, koja sa mnom dijeli sve. Želim uz sebe onu dušu koju ti za mene šalješ, znam da si sve učinio dvostrukim i da svatko ima svoj par na zemlji, samo se uz molitvu i tvoju ispomoć moramo naći. Dopusti onoj mašti i vjeri u meni da oživi, približi me dečku (curi) koja je za mene, daj mi znak tko je on (ona). Otkloni mi druge neiskrene osobe na putu, zaokupi mi misli samo na njega (nju), vodi me do sjaja ljubavi moje. Obasjaj mi srce imenom njegovim (njezinim). Blagoslovi srce njegovo (njezino) da se molitveni otkucaji nađu oči u oči, da ta svjetlost naših duša ljubavlju vječnom obasja naš život. Obećajem ti da ću ti vječno zahvaljivati na osobi koju mi daruješ. Čuvat ću ga (je) , pomagati mu (joj) i voljeti svim svojim bićem, blagoslivljati ću ime tvoje do vijeka! Smiluj mi se, smiluj se mojoj ljubavi da se nađemo i zajedno slavimo tvoju dobrostivost, amen!

Braćo i sestre,
molimo za svoju ljubav od Boga, ljubav je najvažnija za život u nadi, radosti i zahvalnosti! Ljubav umi potaknuti ljude da pređu nepremostivo, daruje volju za životom. Prava ljubav daruje mir, zadovoljstvo, brižnost, neizustivu sreću, osjećaj lagode. U ljubavi nema straha i nervoze. Po osjećajima se prepoznaje.

Ljubav potiče rast krila, volite... potaknite nečiji rast krila i darovati će vam se krila iskrene ljubavi, Bog nam svima u pomoći bio, volja njegova neka bude! Amen!

©Ana Emanuela Šimunić, 23.08.2016.

OSJEĆAJNOSTI, ANĐELE

Pod suncem zlatnim sve mi je osjećajnost, anđeoska prisutnost hladi me umornu kišom milosti, rosom koja je milovala miomirisne latice izrasle u vrtu rajskome. Ljubav si hladu moj, koju mi kao tajnu radost u tugi šalje Bog. Sve na nas mi miriše, pa što bi sad ako ne vidim te, osjećam te, neću u plakanje kad si moje radovanje! Zaškakljaš mi boli, anđele moj eto mogu ranjena da se smijem, da vjerujem u krila tvoja, u poljupce svjetlosne, razigrane. Dušu prijateljsku, zaštitničku, voljenu imam dugo u sebi, neću bolu da me slomi, da okove samo gledam, kad te sveto volim, kada te za snažan otkucaj srca trebam.

OPROSTI ZA LJUBAV I PLAKANJE, JA ĆU ONOM KOJI VOLJETI ME NE PRESTAJE

 Oprosti, boljelo je...

Oprosti srce voljelo je previše.
Ovako kao ja na Zemlji ne vole, ne ume.
Nebeske su moje emocije, previše sebe dajem.
Ni kap te ljubavi molitvene ne dobijem,
smjestim se u grudi nesuđene,
koje ne shvaćaju što ljubav uistinu je!
Riječi moje ne pamti više,
neka se moja bol sa tišinom izbriše.

Oprosti, plakala sam...
Oprosti neću plakati više!
Vrijeme je umirilo jezera duše,
u njima sada samo ljubav sveta diše.

Bog me čuva za nekog svog,
odlazi, odlazi ne okreći se!
Da nebi oko ipak zasuzilo, mene bolnu žalilo.
Nisam ti ja baš za to,
meni je srce u Gospodu nasmijano,
preživjeti ću sve ranjeno!
Netko će me voljeti baš ovaku,
netko će me voljeti kao dušu brižnu slatku.

Nemam nikog svog tako jako prisnog,
nemam da se smirim u krilima živim.
Satkala sam sanjiva i ranjiva,
krila bijelog anđela.
Svaka je suza perce postala,
ne žali me, ne gubim ja ljubav niti ludim u bolu svom.

Ja istinski osjećam onog koji me u Nebu voli,
brižno čeka, a možda postoji mogućnost
da molitvom do moje duše hodi,
da me nasmijava i sveto voli.
Možda je negdje i na zemlji položen,
Od Boga isprošen,
princ ratnik, krašen ljubavlju i razumjevanjem
za moje okove.
Možda će doći vječno grliti me.
Nemoj mi sudit, voljena sam drugačije.
Možda su ovo suze moje,
 a možda je poneka njegova
kroz moje oči pala, suosjećajno
nade obasjala!

Ovakvi kao ja ne odustaju od ljubavi,
jer je ljubav u nama položena,
kao najlipši blagoslov od Boga.

Idi, samo idi, imam i ja gdje.
Nisam sama,
suzama sam anđela vječne ljubavi isprosila.
Od Boga utjehu suosjećajnosti svete dobila.

ISPRIČANA PJESMA

  

Peču me kosti satrte,
kao da kroz pustinjski pijesak hodim.
Naiđe vjetar milosti, rashladi moje rane.
Šumama tada hodim,
ruka moja biva čuvana u tvojoj ruci.
Fatamorgana u bolu postajemo.

A kada me probudi mjesečina,
ja shvatim da sam nas sanjala.
Gdje to ima umjesto da me uspava noć me budi?
Učini mi se od molitvenih usana polumjesec kako krvari,
učini se da sam jezero u koje je Mjesec pao srce obasjao.

Vapaj uplakanog glasa kome se toliko sviđa,
Tko ga zadržava…
Zar su te suze oblacima suđene,
da ispuste kišu blagoslova na ožednjele?
Ili su one svjetlo koje obasjava tvoj put do mene?
Otkrij mi anđele…
samo mi nemoj više to raditi šutnjom,
reci što god, reci da ne sanjam i neću sanjati.
Reci i najbolnije nešto, ali razbudi me.
Ne nadam se onom što imam u sebi,
to je na Nebu, ali se nadam odgovoru,
tvojoj postojanosti.
Reci biti će teško, ali reci i to da ćeš biti tu zauvijek.

Govoriš mi, šutnjom, mojim pogledom,
mojim mislima, mojim pjesmama,
mojim ispisanim emotivnostima srca, jer tvojih nema.
Ne dolaze i doći neće.
Ispričana si pjesma.