OSJEĆAJNOSTI, ANĐELE

Pod suncem zlatnim sve mi je osjećajnost, anđeoska prisutnost hladi me umornu kišom milosti, rosom koja je milovala miomirisne latice izrasle u vrtu rajskome. Ljubav si hladu moj, koju mi kao tajnu radost u tugi šalje Bog. Sve na nas mi miriše, pa što bi sad ako ne vidim te, osjećam te, neću u plakanje kad si moje radovanje! Zaškakljaš mi boli, anđele moj eto mogu ranjena da se smijem, da vjerujem u krila tvoja, u poljupce svjetlosne, razigrane. Dušu prijateljsku, zaštitničku, voljenu imam dugo u sebi, neću bolu da me slomi, da okove samo gledam, kad te sveto volim, kada te za snažan otkucaj srca trebam.