Zamišljam često da sve je svjetovno stalo, da je gotov križni put koji vodi do uskrsnuća i da me tamo u Raju čeka vječna kuća. I znam milo da smo gore svi ka anđeli, ne ženimo se nit se udajemo, ali sve mislim da i ne moramo jer smo ušli u radost Boga Živoga gdje više ne trebaju obećanja, jer nema kušnji, napasti ni zala. Oslobođeni bivamo u svemu onom za što smo gorljivo živjeli. Gore nas čeka ono što smo mučeništvom, pokorom, ljubavlju i molitvom zaslužili, samo nam Gospodin još sve to umnoži i nadoda ono neizustivo što je obećao onima koji ga ljube. Zato ostajem u vjeri koju živim u nutrini. Sve mi govori samo je za tebe po namu Duha Svetoga priređen ne brini. Ova raspjevana bolest će isprositi vječnu ljubav. 🎺🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 9.01.2024.
Rimljanima 8,18 Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.
2. Ljetopisa 15,7 Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za vaša djela.
Nema komentara:
Objavi komentar