Otkud bol tijela u ovolikoj ljubavi duše i kako izdrži biti u lipoj muzici... ako je napast što se taj tlačitelj ne uplaši ljubljenosti? Ali sve se mislim da je ta bol ipak duh bijeli koji plamenom Duha Svetoga glinenu posudicu obnavlja i čini novom. Ova bolest mora da je suosjećanje sa Isusovim križnim putem. I bi opet bi za njega trpila, plakala, opet bi za Njega od bola škičala i skakala, dala da me režu i bodu, bila bi pod bijelim i zelenim plahtama da mu darujem svu sebe za zadovoljštinu... samo tako moji grijesi mogu da odu, samo kroz mučeništvo osjetila sam istinsku nebesku slobodu. Tijelo može biti mučeno, ali tad je duša bliža Nebu i slobodna od svjetovnoga. Bolestan ne trebaš nikome... samo Bogu. Dušu ti istina izljube al tijelo ranama okrunjeno samo Duh Sveti voli. Ne boji se žrtve i krvarenja onaj tko je ljubav sveta.
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 8.01.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar