Moraš shvatiti da tvoj bolesnički krevet anđeli prenose do Božjeg Trona na milost i da disanje tvoje ovisi o dahu volje Božje. Moraš mirisati na ruže i kad ti je u tijelu samo trnje, od kojeg u bolu trneš. Moraš dušom biti sveta, biti poslušna šapatima nebeskim. Vjeruj u ono nepropadno, jer vraća se duša ranama Kristovim da ih ispuni zahvalnošću i sraste sa njima, zacijeli, postane jedno sa Njim. Isus ima lipo proslavljeno tijelo i ono te zove da se nastaniš dušom u njemu. Duše su Njegovi udovi, za kojima čezne da se vrate i želi da svi kao iz Biblije budemo "sutijelo". Živi Krista u sebi, trpi i voli na njega. Tako iz mučeničkog tijela izrasta spasonosna haljina bijela u koju trajno ulazi duša sa bi radovala Gospodina skupa sa njegovim anđelima. Pobožna duša miriše Isusu i na smirnu i na tamjan i zlati joj se duhovno srce čistoćom nebeskom. A bol pročišćava zato i jesi okovana. Tvoja bolest je posao nad poslovima, a dušom se molitvenom trpećom sve postigne, to je rad, gorljiva ljubav za druge. Bog obožava uslišiti onoga tko mu je vjeran i kada se sve čini tmurnim, vedrina je nutrine milost. Čekaj čudo i bivaj predukus čudesa. 🎺🕊
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 6.01.2024.
Nema komentara:
Objavi komentar