Nema savršene žene, nema savršenog muškarca, samo ljubav čini nas lipima, samo ljubav sebedarna čini nas iznutra zacijeljenima. I vidjet ćeš da ne znači ako imaš nekog zgodnog i lipog lica uz sebe da ćeš biti pun miline, jer je možda ispod tog zgodnog lica nerazumjevanje za tebe, pa i nebriga. Vidjet ćeš da je ipak sve do osjećaja, jer ćeš osjetiti na vlastitoj koži kada dođu stariji dani da ti nježnost i radost iskrene duše fali. Da je sve na svijetu kada skupa zacenete od smija, pa je uživancija i kad se smijete sasvim običnim stvarima jer vi ste jedno drugom radost u Gospodinu. Savršeni ste skupa iznutra pa sve da ste najnesavršeniji izvana. Ljubav gleda sasvim nekim drugim nebeskim očima duše, oslanja se na ono od Boga... na ono nevidljivo što osjeti i što i sama nudi i šalje u voljeno srce. Čudesnica je ljubav i ona ostaje uvijek takva, sanjiva... traži... zaziva... moli, bdije na vratima srca spava danonoćno, nebil srce postalo junačko i odvažno za križ nositi. Ona vjeruje u ljubav malog srca, u ljubav male iskre, jer je Krist kremen te ustrajnosti. Ona ranjena Kristova princeza traži ljubav tamo gdje nisu tražili takvu ljubav nikada. Čistu, vjernu, iskrenu i vječnu. I hoće isprositi će tu ljubav. Jer vjeruje duša da Gospodin njenu molitvu sluša, oblikuje nas za ono trajno. Ljubav se pročišćuje kroz čekanje i suze, kroz molitve svih svetih, pa i kroz bolest... kroz zazive duša. Samo tako iz pustinjskog pijeska možemo ubrati vječno zlato za Gospodina. Bol ipak usavršava, patnja ipak znači, traganje za ovim što je u meni se isplati. Jer sam to primila u srce snažno i to volim pred licem svetim. Istina je sve se moje samo ljubavi čistoj nada i molim da takva budem, da budeš takav. Iz rana mojih da iziđu samo biseri za tebe. I hoće okrunit ću te perlicama uslišanja, jer ti si školjka moja, moje izgubljeno tjelašce, moja voljena rebra. Naći će te sve moje pjesme, sve moje molitve, da te tako Bog preobrazi u samo moju ljubav, moje sve na svijetu. I ti ćeš naći mene kada ti ljubav ova prodre u moždinu, um, srce, duh, dušu, obasaja te tako snažno kao svjetlost voljenog života bez kojeg ti se ne ide u vječnost. Uzmi me tad za ruke tjelesne kao što me sada držiš za duhovne i ne ispuštaj me nikada. Samo to te tražim, tebe koji se osjećaš kao samo moj. Rebro tvojih rebara te čuva, bdije i istina je slađano moje da je ljubav u patnji skrivena ali se i u njoj otkriva. I jednom se u životu ovakva ljubav dešava, da nam i na spomeniku u dane starosti piše ovdje skupa spava Ljubav isprošena. Takvog te volim i za takvog molim, moj jedan jedini od Zemlje do Nebeskog uskrsnuća i da bitniji si mi od ozdravljenja, jer tvoja ljubav koja je u Kristu je moje sve, sa tobom bi zadobila i ozdravljenje. Iz dana u dana sve više voli me....možeš ti to jer ljubiš me duhovno. Neka te ojunači Životvorac, a mene neka preobrazi u služavkicu ljubavi mojoj, skupa da služimo Svevišnjem. Zamisli dragosti sve te naše uslišane radosti, crkvena zvona, a ja i ti jedno u ljubavi neuništivoj. Iz koje se rađaju mali anđeli, učeni Evanđelju Kristove ljubavi. Baš za zaplakati, od radosti, sve da samo dušama uspije, lipa je molitva ova, budi iz smrtnog plamena, oživiti će i nas i srca mnoga. Moja molitva, Božja nek bude volja. Iz beznađa idimo u ljupku nadu. Amen. 🎺🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 22.10.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar