Jesam stigla sam sa Neba još kao macukna bebica u ovo napaćeno tijelo, koje baš i ne paše mojoj sićušnoj leptirastoj duši, izrugana sam godinama, ali ipak duša moja ima vjeru u preobraženje i ljubav za čitav svijet, lebdim i idem ravno ka Kristu djetinjim povjerenjem, iako bolna šepkam često po ovim trnovitim stazama, tražeć miris ozdraviteljske Kristolike ruže što mi u duši niče. Osjetim anđela čuvara koji me grli kada se nikom moj veliki križ ne grli, kada i sama bivam umorna od mučeništva zemaljskoga i želim prelaz u beskraj rajskih zvijezdica koje sijaju uslišanjem. Dobro je što mi sveto šapuće ne mijenjaj se, ostaj Božja curica, razmažena vjerom u čudesa Svevišnjega. Svaka je suza tvoja čujna Raju. Osmijeh je tvoja nagrada. Osmijeh koji prašta svima i moli za sve. Po tom osmijehu te Kristovi vide i razume. Ima još divnih uz tebe. Jer vide zdravlje tvoga duha i borbu unatoč neizustivom bolu. Sve što prolaziš oblikuje te u stanovnicu Neba, izdrži prolazno, da te vječnost grli.
Od ❤️ Ana Emanuela
Nema komentara:
Objavi komentar