Imao je ruže za mene...
imao je i bisere.
Iz presvetog srca latice su krvave potekle,
iz očiju nebeskih biserne suze istine.
Imao je stalnu ljubav za mene.
Darovao mi je trnje tijelu,
da bi propjevala...
Da bi o slavi trnovite Krune Kristove
zapjevala.
Gledao me Živi Bog,
licem Oca, Sina i Duha Svetoga,
a ja sam postala uplakana služavkica
raskajana. Prihvatila sam križ,
jer sam ga dušom voljela.
Tijelo ko tijelo zna krik izreći; zašto!?
Do kada ljubav će trpiti,
zar moram u grob po uslišanje otići?
O velike su boli, kušnje, napasti,
ali uvijek pobjede ruže uskrsle,
koje cvjetaju u sred ovih okova od trnja.
Sade ih sveti anđeli,
svakom molitvom izrečenom Presvetom.
Miriše sve na plan Božji,
moje Ja mora utihnuti.
Valja mi se bolna radovati.
Amen.
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 10.10.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar