Bijelo moje platno, oslikala sam ti dušu.
Orisala svim duginim bojama aureolicu srca.
Ljupkosti postala sam slikarica
moje svete ljubavi!
Oči su tvoje po nekad pitka mora,
odsjaj Neba, po nekad me iz njih
slap nacionalnih parkova gleda,
po nekad se zelene, pitaju za mene,
po nekad uzmu boju lješnjaka
i suzica im nedostajanja krene.
Igram se sa sjenkom duše svoje,
platnom se vjere zaodjenem
i nisam osamljena nikada.
Moje tijelo bijedno, bez tebe bi svelo.
Nebi se ljubav zvala,
ne bi za anđela znala.
Da me ne dozivaš iz tajnih svetišta.
Da mi ne sviraš na duši,
mileno kako bi ja pjevala?
Od 💗 Ana Emanuela, Bilaj 2.05.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar