LABUD NA JEZERU OD SUZA

LABUD NA JEZERU OD SUZA 

Ja i ti nađeni u krvi i venama,

ja i ti nađeni u osrčju.

Ja i ti nađeni u plamenu vjere,

ja i ti nađeni u očima punima sna.

Ja i ti kao glazbalo i kao da 

netko svu tu našu ljubav svira.

Prozračne su pozornice naše,

balerina je slomila nogice,

ali baletan na jezeru od zaleđenih suza,

dolazi, kaže traži mi 

odraz u tom bolu.

Pa te osjetim kao labuda, koji

šapuće labudice što si se zbog 

tjelesnog bola umislila 

da si ružno pače,

ti si moja bjelokrila duša,

što glas Duha Svetog sluša i 

nemoj u bol, kada sam ja 

oduvijek dio bića tvog!

Utisnuo si mi krila na srce i

hodaš nježno po našem jezeru,

plešeš sa mnom u bezbolu.

Učimo pobjedonosne korake,

da nas ne omete zemaljsko krvarenje.

Odsjaju nerazorive ljubavi,

radosti moja, samo budi tu

gdje me samo ti možeš vidjeti

u istinskom novom ruhu,

koje ovisi o anđeoskom kruhu.

Toplo srce, otkucaju vjere.

Kada prođe život,

ti nećeš proći i

neće proći naše vrijeme,

vrijeme vječne ljubavi.

Jezero tuge će se preobraziti u radost,

u njemu će Bog oživjeti sve što 

sam voljela, ruke za koje sam molila.

Imat ćemo dječicu i našu malu kućicu... 

i hoćemo slavit ćemo Gospodina 

zauvijek, jer mi bez Njega nebi ni postojali.

Ni sad u snu, ni na Nebu.

Duh Sveti govori voli ga, to je sveta vrlina.

Voljeti je sasvim ljudski i u redu.

I tek voljet u bolesti treba.

Tako ću ozdraviti i ljubavi vječno služiti 

u obostranoj radosti! 

Labude bijeli blagoslovljena ti krila,

koja su se nježno oko moga srca svila.

Zbog njih sam ja bijela labudica,

jer si moje mane tijela svojom 

svetom ljubavlju ukrasio.

Od ružne lipu ptičicu učinio.

U Nebo me vinuo! 

Duša mi je u bjelini sada, a 

ova crnina tijela će da se uspava. 

Amen 💦🕊

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 7.05.2022.