Mnogi su joj voljeli dušu... a nitko od njih nije ju upoznao i znao kao ljubav napaćenu. Kada su to saznali, svima je ona bila strah u kostima, što će mislit ljudi... nije ona nalikovala na princezu zemaljsku nimalo, ali princezica Kristova je njena duša bila. I viđala je malog Princa u snu, on ju je gledao srcem i pozivao na šetnjice po svetim parkovima, ubirao joj je ljekovite biljčice, ozdravljao joj dušu od rana prošlosti. Tamo je ona bila stvarnog obličja, bar je imala paranormalnog gosta u duši. Možda ga je izmislila, možda i nije. Možda je laž sve, osim te ljubavi nutarnje, koja je vodi u Raj. Možda je obmana sav svijet, ali ne i vjera u autentičnu ljubav. I dobro je što je ona odbačena, napaćena, bolesna, ona samo tako može zadobiti Kristoliku ljubav. Voljena je upravo zbog trpljivosti rana. Zbog osjećaja za sveto, zbog suza poslije kojih je ona radosnica Božja. I ne treba njoj zgodnoće, treba joj samo ljubavi koja joj bijeli haljine... noćas je iz crne ušla u ružičastu, da bude cvijet milosti ljubavi svojoj, a on je ne trga jer joj je on korijen, sjedinjeni su. Drugačiji je on, jer je on isprošen molitvom križa. Da bude stalno njen čuvar sna i jave. 💦🕊
Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 11.05.2022.
Nema komentara:
Objavi komentar