VJEČNOST U VJEČNOSTI

A što ako sam ja tvoja mala vječnost,

počela evo baš ovdje na zemlji...

a što ako se broji samo ono od duše,

ono od snoviđenja...

Onda mora da sam ja dragost tvoja,

ma ima da nemam ni jedne mane ni rane,

kada me u sebi ugledaš.

Ahaa, baš sam neko lipuškasto biće,

kako nebi bila kad sam dio tebe.

Zamisli mala vječnost je u tebi,

mala vječnost te velikoj vječnosti vodi.

Sve ispunjava ljubav naših duša... 

i tko sam ja bez tebe...

da li se to može biti...

i tko si ti bez mene, 

bio bi tuđi, a nisi.

Ti si negdje sve moje.

I znam da me bole ove kosti,

jer se otkidam dušom k nama.

I baš ću te naći pjesmom, stihom,

vjetrom, suncem, vodom,

snijegom, kišom... bilo čim...

Jer ja jesam sa tobom u svemu. 

I nisam ti ja ovo tijelo, ja sam ti 

sva nova, sljubljena sa tvojom dušom.

Vječnost u vječnosti to smo mi. 

Od ❤ Ana Emanuela, Bilaj 14.12.2021.